PIŠE: Prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander, psiholog – psihoterapeut

Svakom djetetu su potrebni poštovanje, fizička dobrobit, pohvala, pažnja, povjerenje, ljubav. Nježno roditeljstvo zahtjeva vještine, znanja i stav da djecu ne treba tući nego ih tretirati s poštovanjem, ljubavlju i osjećajima da su vrijedna. Ponekad roditelji ne žele povrijediti djecu, ali se nađu u situacijama kada su njihove želje za kontrolisanjem jače od želja da ne povrijede. Koriste udaranje djece kao način da pokažu svoju ljutnju i neodobravanje djetetovog ponašanja.

Fizičko zlostavljanje se često događa kad roditelji batinama “vaspitavaju” djecu. Roditelji kažu: “Nisam mislio da ga povrijedim. Samo sam htio da ga naučim da razlikuje ispravno od pogrešnog”. U takvim situacijama roditelji znaju izgubiti kontrolu, što može dovesti do fizičkog zlostavljanja djeteta. Ako roditelji izazove povredu, masnicu ili ogrebotinu, osim što krše zakon, njima je potrebna i stručna psihološka pomoć.

Iako svaki udarac nije fizičko zlostavljanje, važno je imati na umu da batine ne uče djecu što je dobro. One uče djecu kako da budu nasilna i bez kontrole. Izazivaju bol, ljutnju pa čak i povrjeđivanje. Djeca uče da razlikuju dobro od lošeg oponašajući svoje roditelje – ako ih udare djeca će smatrati da je u redu da i oni udare nekoga.

Mnogi roditelji misle da su batine čin pokazivanja ljubavi, jer smatraju da to rade za dobro svoje djece. Takvi roditelji govore djeci kako ih vole istovremeno dok ih tuku. “Da te ne volim ne bih ti to radio. Mene boli više nego tebe. Jednog dana ćeš mi biti zahvalan za to. To je za tvoje dobro”. Tako djeca uče da su ljudi koji ih vole takođe i ljudi koji ih povređuju.

Zlostavljano dijete se takođe identifikuje s roditeljem i uči da razvija stav da je fizičko kažnjavanje normalna tehnika disciplinovanja, što u odrasloj dobi može voditi u zlostavljačko roditeljstvo. Uobičajeni rezultat je da mnoge žene izaberu muževe i partnere koji im pokazuju ljubav na isti način na koji je to činio njihov roditelj u djetinjstvu.

Važno je znati da se batinama djecu ne uči samokontroli. Batine možda zaustavljaju neprikladno ponašanje u tom trenutku, ali dugoročni vaspitni cilj učenja djece adekvatnom ponašanju batinama se ne postiže.

Zašto treba reći NE batinama?

• Batine uče djecu da je u redu tući druge kad smo ljuti.

• Batine mogu ozbiljno povrijediti djecu.

• Batine uče djecu strahu i osveti.

• Ponekada batine postanu i “nagrada” – kod djece koja ne dobijaju dovoljno pažnje od roditelja, dogodi se da je i negativna pažnja bolja nego nikakva.

• Batine uče djecu da je u redu tući one koje volimo.

• Batine uče djecu da je u redu nasiljem rješavati probleme.

• Batine ne uče djecu razlikovanju poželjnog od nepoželjnog ponašanja jer samo kažnjavaju nepoželjno.

NAGRADE – najmoćnije sredstvo učenje djece primjerenom ponašanju

Postoje mnoge tehnike i načina koji se mogu upotrijebiti u vaspitanju kako bi djeca naučila darazlikuju ispravno od pogrešnog i da donose pametne i mudre odluke. Najmoćniji, najsnažniji način kojim se uči djecu da se primjereno ponašaju su nagrade. Nagrade kao pohvala, nježan dodir, privilegije i sl. pokazuju djeci da se uvažavaju njihovi napori i pokušaji, pomažu u razvijanju djetetovog samopouzdanja, dobre slike o sebi, pokazuju da su oni i to što rade važni. Djeca će učiniti više zbog nagrade nego što će nešto izbjegavati zbog straha od kazne.

Koje nagrade su primjerene

Najveća nagrada djetetu je pohvala. Važno je upotrebljavati pohvale za njih kao osobe (volim te, divna si kćer) i pohvale za ono što rade (divno si oprala auto, dobro si zakopčao dugme).

Nježan zagrljaj, lagano lupkanje po leđima uz nježno ljuljanje su pozitivni nježni dodiri. Upotrebljavanje nježnih dodira zajedno s pohvalom čini snažnu kombinaciju.

Privilegije su izvrsne nagrade za djecu. Privilegije mogu biti dodatno vrijeme za gledanje TV-a, kasnije odlaženje u krevet, dobijanje još jedne priče za laku noć ili nešto drugo u čemu djeca uživaju. Privilegije nikad ne smiju uključivati bazične djetetove potrebe, kao što su hrana, vrijeme provedeno s roditeljima, sigurnost, ljubav ili povjerenje. Neki roditelji vole nagrađivati djecu različitim stvarima kao dodatak pohvali i dodiru. Te stvari mogu biti raznolike: od naljepnice do igračke. Stvari koje se koriste kao nagrade nikada ne smiju zamijeniti roditeljske emocije ili roditeljsko prepoznavanje djetetovih potreba, jer je ovo posljednje presudno za zdrav emocionalni razvoj.

Kad djeca postanu veća davanje džeparca je dobar način roditelju da ih nagradi. Džeparac uči djecu kako biti odgovoran i postupati s novcem. S djetetom se treba dogovoriti o iznosu džeparca i planu postupanja s novcima.

Kako primjereno kažnjavati – gubitak privilegija i roditeljsko razočaranje

Kažnjavanje takođe može biti dio discipline, ali to nikako ne smije biti fizičko kažnjavanje koje podstiče djecu da misle loše o sebi i drugima. Gubitak privilegija, naravno samo ako je osnovan, ima puno bolji efekt.

Ali nikad se ne smiju kažnjavati mala djecu (djecu ispod tri godine) zato što:

• mala djeca na razlikuju uzrok i posljedicu;

• oni ne rade štetu namjerno, oni samo istražuju okolinu;

• još nemaju kognitivne sposobnosti da razlikuju dobro od lošeg.

Djeca između 3 i 11 godina se mogu kazniti gubitkom privilegija. Privilegija je pravo koje daju roditelji, npr. gledanje omiljene serije ili crtaća, igranje određenom lutkom u kući i sl. Ako dijete zloupotrijebi objekat ili privilegiju, gubi je na neko vrijeme.

Ograničavanje je pogodno za djecu stariju od 3 i po godine. Ako dijete napusti dvorište bez dozvole, može se uskratiti izlazak van dvorišta na određeno vrijeme. Ali pri tom je važno da dijete razumije da napuštanje dvorišta nije u redu. Ako dijete ne razumije da njegovo ponašanje nije ispravno ne treba koristiti ograničavanje kao način kažnjavanja.

Roditeljsko razočarenje je pogodno kao kazna za djecu stariju od 3 godine. To je tvrdnja koja izražava razočarenje djetetovim izborom ponašanja (“Razočarana sam jer si udario sestru!”). Treba paziti da se razočarenje odnosi na izbor ponašanja, a ne na dijete kao osobu.

Izvor: Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba