Među brojnim alergijskim bolestima astma ipak zauzima posebno mjesto. Neosporna je činjenica da je astma kod djece u višedecenijskoj ekspanziji, pa je broj djece koja oboljevaju realno veći iz godine u godinu. Ranije je dijagnoza astme nerijetko bila uvijana u razne “oblande lakših dijagnoza” (opstruktivni bronhitis koji se ponavlja…). Ipak, bolesti se moraju nazivati pravim imenom, pa jedan broj djece koja su vukla stare i neadekvatne dijagnoze konačno ima pravo ime bolesti od koje pati.

Kada dijete ima ponavljane napade otežanog disanja sa karakterističnim šištanjem, koje nastaje zbog suženja malih i srednjih disajnih puteva, dijagnoza se skoro sama nameće – to je astma! Naravno, pedijatar koji prati dijete (ili pulmolog) će postaviti dijagnozu astme, a alergološkim ispitivanjima će se pokazati da li je alergija uzrok ove bolesti.

Astma kod većine roditelja izaziva skoro paničan strah. Odmah se nađe neko iz porodice, ili među prijateljima ko više godina pati od astme, pa se množe crne misli po tipu “i moje dijete će tako proći”. To naprosto nije tako iz mnogo razloga, a najvažniji leži u činjenici da savremeni pristup u liječenju i prevenciji ove bolesti kod djece daje fantastične rezultate.

Prođe zima, a opet astma! Stvarno veliki broj djece pati od ove bolesti tokom jeseni i zime, a to je posljedica “sprege” virusa i astme. Stiglo je proljeće, sa njim i neizbježan polen, pa su alergijske bolesti u “usponu”, a djeca koja imaju sklonost ka ovoj bolesti nerijetko oboljevaju baš ovih sedmica.

Kako nastaje proljećna astma?

Suština astme je suženje disajnih puteva – “spazam”. Na sluzokoži se dešava složena reakcija alergena (sada je to polen) sa ćelijama koje stvaraju supstance odgovorne za alergijsku reakciju. Te supstance se nazivaju medijatori alergijske reakcije, a dovode do suženja bronhijalnih puteva. Bronhoopstrukcija nastaje dijelom zbog skupljanja (spazma) kružnog mišića u zidu bronhiola, ili zbog prekomjernog lučenja bronhijalnog sekreta.

Kako se dijagnostikuje alergijska astma?

Većina djece ima tipične simptome: ponavljane epizode suženja disajnih puteva (bronhoopstrukcija) koje su praćene kašljanjem, a nekada i pravim napadima otežanog disanja. Svi dobro edukovani pedijatri će ovakvu djecu izdvojiti i praćenjem postaviti dijagnozu astme. Pošto postoji i nealergijska astma, potrebna je alergološka obrada koja ima za cilj da pronađe eventualne alergene – obično nevidljive (ili neprimjetne) sitnice iz okoline koji su uzrok započinjanja lavine složenih biohemijskih reakcija koje se manifestuju suženjem disajnih puteva.

Jedan, manji broj djece ima “skrivenu” astmu koja se manifestuje samo u određenim okolnostima, na primjer tokom fizičkog napora, pa se kod njih do dijagnoze dolazi nešto sporije. Ipak, i ova dječica prije ili kasnije stižu do prave dijagnoze.

Može li se polenska kijavica (alergijski rinitis) “spustiti” na pluća i izazvati astmu?

Iako je mehanizam nastanka veoma sličan, ipak radi se o dvije bolesti. Alergijska kijavica je bolest gornjih disajnih puteva, a astma je oboljenje koje zahvata male i srednje – dakle donje disajne puteve. To znači da NEMA “spuštanja” bolesti, ali alergični na polen koji imaju kijavicu (rinitis) mogu razviti astmu, kao zasebnu manifestaciju alergije.

Da li se alergijska astma nasleđuje?

Alergijska astma se dešava kod djece koja imaju sklonost ka alergijskim bolestima, što se stručno naziva atopijska konstitucija. Dakle, ne nasljeđuje se astma, već sklonost ka alergijskim bolestima, a astma je samo jedna od njih. Obično se nađu članovi uže familije koji imaju neku alergijsku bolest, ali to NE MORA da znači da će dijete imati alergijsku astmu!

Ipak, ova bolest se može javiti i kod djece čiji bliski srodnici nemaju astmu, ali ni druge alergijske bolesti.

Kako se liječi

Liječenje astme ima dva aspekta.

Prvi je pomoć djetetu tokom samog napada, kada je potrebno što prije dati adekvatnu terapiju. Ta akutna terapija počiva na tri grupe lijekova: bronhodilatatorima iz grupe takozvanih beta agonista (salbutamol i ostali), kortikosteroidima (prednizolon, metilprednizolon i sl.) i teofilinskim preparatima (aminofilin, durofilin). Ovo se uvijek sprovodi pod budnim okom pedijatra ili pulmologa, a najvažnije je da roditeljima ne promaknu simptomi i znaci astme (koji se ipak lako prepoznaju), i da dijete na vrijeme stigne do ljekara.

Drugi aspekt je sprječavanje čestih (recidivantnih) napada. Ova vrsta tretmana se stručno naziva profilaksa, a njena suština je da dijete svakodnevno uzima neki lijek koji će prvo prorediti, a onda i spriječiti ponovne astmatske napade.

Preventiva  – profilaktička terapija astme

Zaista je važno da se ova tema detaljnije obradi, imajući u vidu da blagovremeno započinjanje profilaktičke terapije drastično povećava izglede da se astma drži pod kontroloma i da dijete vodi zdrav život u kome će disati “punim plućima”!

Evo najčešćih pitanja roditelja:

Da li svako dijete sa astmom treba da se podvrgne profilaktičkom tretmanu?

NE zahtijeva svako dijete sa astmom profilaksu! Ima djece koja lijepo odreaguju na akutnu terapiju astmatskog napada, pa se napadi veoma rijetko dešavaju, ili se sami po sebi izgube. To je super, ali veliki broj djece s alergijskom astmom ima česte napade, ili su napadi toliko teški da dijete skoro svaki put “zaglavi” u bolnici. E tu nema dileme – što prije na profilaksu.  Odlaganje profilaktičke terapije kod ove djece NE pomaže, naprotiv!

Koji se lijekovi koriste za profilaksu alergijske astme?

Najbolja profilaksa je eliminisati alergen koji je uzrok astme. Većini djece je to naprosto neizvodljivo, jer dijete mora da vodi normalan život u uslovima u kojima živi. Zato je potrebno odabrati pravu terapiju.

Postoji mnogo lijekova koji se mogu davati djeci, ali se izdvajaju tri najčešće korišćene grupe koje imaju jednu zajedničku karakteristiku – moraju se uzimato dugo (mjesecima) da bi ispoljili pravi efekat.

Ketotifen (Galitifen i ostali) je lijek kome su pripisivana razna svojstva, ali se zapravo radi o antihistaminiku, dakle lijeku koji smanjuje štetu koju djeci pravi histamin – jedan od glavnih (ali ne i jedini) medijator alergijske reakcije. Ovaj lijek je već decenijama kontroverzan, jedni ga vole i poštuju jer se daje kao sirup (i nema značajnija neželjena djejstva), a drugi alergolozi i pulmolozi smatraju da mu nije mjesto u profilaktičkom tretmanu. Istini za volju, poslednjih godina je potisnut od strane novih, moćnijih lijekova, ali i dalje ima svoje mjesto u prevenciji lakših oblika alergijske astme.

Kromolin (naatrijum kromoglikat  – Intal) je lijek koji smanjuje oslobađanje medijatora alergijske reakcije (histamina, leukotriena…) iz jedne vrste ćelija koje zauzimaju važno mjesto u nastajanju alergijske astme (mastociti). Lijek se primjenjuje putem inhalatora, ali se izuzetno rijetko primenjuje kod djece.

Desetak godina se kod djece primjenjuju i lijekovi iz grupe inhibitora leukotriena. Leukotrieni su takođe medijatori alergijske reakcije, a veoma su jaki “sužavači” disajnih organa. Ovi obećavajući lijekovi (montelukast i ostali) se daju oralno, a sve veći broj studija potvrđuje njihovu efikasnost. Naročito su se dobro pokazali kod djece koja imaju astmu izazvanu fizičkim naporom, ali to nije jedina indikacija za njihovu upotrebu.

Inhalatorni kortikosteroidi su, bez pretjerivanja, napravili revoluciju u liječenju ali i izlječenju astme kod djece. Oni na mnogo načina umanjuju neželjene posljedice alergijske reakcije na sluzokoži disajnih organa i tako dovode do drastičnog popravljanja plućne funkcije, ali i sposobnosti djeteta da se odbrani od alergena.

Budesonid (Budelin novolizer) je jedan od najčešće korišćenih i najbezbjednijih ljekova iz ove grupe koji se veoma dugo primjenjuje kod djece, ali su efikasni i u profilaksi astme kod djece.

Treba reći da se ovi lijekovi daju i kod djece koja imaju astmu u čijoj osnovi NIJE alergija, ali i dalje ima roditelja koji se neopravdano plaše i imaju brojne dileme.

Kada se mogu očekivati željeni efekti terapije inhalatornim kortikosteroidima?

Potrebno je strpljenje – neophodno je nekoliko nedjelja (ponekad i mjeseci) da se spriječi nastanak novih napada astme! Tu naprosto nema brzih “reakcija”.

Kako se primenjuju?

Inhalacijama uz pomoć posebno dizajniranih raspršivača – “sprejeva”. Kod djece starije od 6 godina je moguće pravilno primjeniti raspšivače, a OBAVEZNA je obuka od strane pedijatra koju dijete usvaja, a roditelji nadziru. Izuzetno je važno da se inhalacija pravilno primijeni jer se efekti neće ispoljiti kod djece koja nepravilnom inhalacijom unesu nedovoljno lijeka!

Kod manje djece (ili kod mališana koji ne mogu da pravilno koriste inhalatorni preparat) postoje “pomagači” – posebne komore (baby haleri) kojima se lijek aplikuje jednostavnije i efikasnije.

Da li inhalatorni kortikosteroidi izazivaju usporenje rasta kod djece?

Produžena primjena neadekvatnih (prekomjernih) doza može dovesti do smanjenja konačne tjelesne visine kod djece.

Ovo se izuzetno rijetko (gotovo nikad) dešava kad se poštuje prepisana doza i trajanje terapije. Suština je u redovnim kontrolama djeteta, jer kad se efekti preventivne (profilaktičke) terapije ispolje, doza lijeka se smanjuje i ide se ka postepenom prekidanju terapije. Tako se spriječava da inhalatorni kortikosteroidi uzrokuju usporenje rasta.

Da li ovi lijekovi mogu izazvati gljivičnu infekciju usta (soor – kandidijaza)

Mogu, zato što “zaostatak” lijeka u ustima može oslabiti imunitet sluznice, koja se tako slabije bori sa gljivicama i nastaje soor. Kandida (Candida) je “sveprisutna” gljivica koja se lako useli u usta i tako može nastati infekcija. Naravno, ovo se NE dešava kod većine djece, ali se ipak može desiti. Kad se desi, lako se liječi antimikoticima (nistatin, mikonazol…) i izuzetno rijetko je potrebno privremeno prekinuti inhalatornu terapiju.

Kako spriječiti kandidijazu usne duplje (soor) kod djece koja su na inhalatornoj terapiji kortikosteroidima?

Lako! ODMAH nakon inhalacije dijete treba da ispere usta običnom vodom ili još bolje da se zubi operu! Ako se inhalacije obave neposredno prije jela, kandidijaza se daleko rjeđe dešava. Ovim malim “trikovima” se zaista može pomoći djetetu da se izbjegne gljivična infekcija usta.

Ako se ipak desi napad astme, da li da se poveća doza inhalatornog kortikosteroida

To nikada ne treba raditi “na svoju ruku”!  Napad treba liječiti “brzim” lijekovima koji pomažu da se suženi disajni putevi rašire, a eventualne korekcije doze inhalatronog kortikosteroida vrši isključivo pedijatar koji liječi dijete.

Da li se inhalatorni kortikosteroidi mogu kombinovati sa drugim lijekovima za profilaksu astme

Mogu, ali se to radi isključivo na preporuku pedijatra ili pulmologa-alergologa. NIKADA se to ne radi bez savjeta ljekara, a obično se kombinuju inhimitori leukotriena sa ovim ljekovima. To je efikasna kombinacija, ali je rezervisana za posebno odabranu grupu mališana kojima astma pravi mnogo problema.

Jasno je da savremena medicina ima čime da se podići u borbi sa alrgijskom astmom, zato ne treba bježati profilaktičke (preventivne) terapije. Koristi koje donosi su daleko veće i važnije od rijetkih i prolaznih neželjenih efekata. Naravno, sve detalje oko liječenja astme treba proći u razgovoru sa ljekarom koji prati dijete, a redovne kontrole su od neprocjenjivog značaja za uspješnu borbu sa astmom.

Izvor: Moj pedijatar