Granica otkrivanja tajni seksualnih odnosa među mladima pomjerila se značajno posljednjih deset godina i to naniže, pa čak i za mlađe školarce seks više nije nepoznanica.

Sagovornici Pobjede saglasni su da su na to itekako uticali mediji koji nas svakodnevno „bombarduju“ seksualnošću, kao i internet, uz pomoć koga je pornografija postala dostupna i najmlađima. Oni naglašavaju da ključnu ulogu u seksualnom sazrijevanju treba da imaju roditelji, ali i škole u koje je neophodno uvesti seksualno obrazovanje.

Psihološkinja Radmila Stupar-Đurišić ističe da iako se seksualna zrelost dostiže sa 16 godina, djeca u tom periodu nijesu psihički i emocionalno zrela za seksualnost.

„Nijesu zrela za ono što seksualnost donosi, od kontracepcije, do čuvanja od polno prenosivih bolesti, kao i brige o potomstvu ako se ono desi. Dakle, spremni su za sam čin, ali za ono što seksualnost donosi nijesu i zato je jako važna apstinencija, kao i da se sačeka mentalna zrelost”, kazala je Stupar-Đurišić za Pobjedu.

Ona objašnjava da problem često nastaje, zato što roditelji i škole često insistiraju na apstinenciji do 18, 19. godine, dok mediji vrlo agresivno daju sve moguće informacije kako osloboditi seksualnost.

Zato mediji imaju veću moć i negdje u tom vaspitanju preovladavaju. Dijete dakle, prije posluša medije i krene u istraživanje sopstvene seksualnosti nego što posluša roditelje da apstinira do 18. 19. ili 20. godine kaže Stupar-Đurišić.

Ginekolog dr Gradimirka Mićunović kaže da je komunikacija između roditelja i djece o seksu, reprodukciji i kontracepciji jako bitna jer primarno mjesto u seksualnom odgoju ima porodica, a djeca moraju razviti prihvatljiv odnos prema autoritetima.

“U već objavljenim radovima na tu temu ističe se da djeca iz porodica sa visokom stopom komunikacije kasnije kreću sa seksualnim odnosima i koriste zaštitu. Kliničari ističu da bi se olakšala komunikacija postoje i edukativni programi za roditelje, koji im pomažu u pristupu djeci, ali i na koji način te informacije prenijeti. Ispitivanja su pokazala da česte diskusije sa svojom djecom na tu temu mogu pružiti roditeljima priliku da ojačaju i izgrade njihov odnos”, ističe dr Mićunović.

I u Udruženju Roditelji smatraju da je jedan od razloga pomjeranja seksualne zrelosti izloženost djece sadržajima koji nijesu prilagođeni za njihov uzrast, posebno putem televizije i interneta.

“Ovaj problem trebaju da rješavaju na prvom mjestu roditelji, ali i naše društvo koje treba strogo kontrolisati ono što djeca mogu vidjeti na televiziji”, ocijenila je Tijana Žegura iz tog Udruženja.

Svjedoci smo, kako kaže, izuzetno siromašnog televizijskog programa namijenjenog djeci, ali i problematičnosti emisija, serija i filmova koji se repriziraju u jutarnjim i dnevnim terminima, ili pak onih čije gledanje i sami roditelji dozvoljavaju, koje su možda i zabavnog karaktera, ali nikako prilagođene mlađem uzrastu.

“Najveći problem predstavljaju pornografski sadržaji koji se nalaze na internetu, što opet roditelji treba da iskontrolišu. Nažalost roditelj nijesu dovoljno upoznati sa tim sta njihova djeca posjećuju od sajtova i kakve sadržaje gledaju, najviše zbog toga što o tehnologijama ne znaju dovoljno ili značajano manje nego djeca”, upozorava Žegura.

Pored trendova praćenja dječje psihologije i razvoja seksualnosti u modernom dobu, jedan od razloga bržeg razvoja djece, nažalost, je i upotreba prehrambenih namirnica koje sadrže povećanu količinu hormona, a koji se unošenjem u organizam aktiviraju, smatra Žegura.

Sa njom je saglasna i psihološkinja Radmila Stupar-Đurišić.

“Imamo djecu da i prije 16. godine doživljavaju neke stepene zrelosti baš zbog napretka medicine i hrane koja je prepuna steroida. Neće ni jedan dječak ili djevojčica ući u seksualne odnose ukoliko njihovo tijelo ne traži taj odnos. A čim tijelo počne da traži ono je seksualno zrelo i to se nikada ne dešava slučajno”, naglašava ona.

U Udruženju Roditelji smatraju da sa djecom treba razgovarati od malih nogu o seksualnosti, seksualnom i reproduktivnom zdravlju i pravima, odnosima između ljudi.

“Naravno razgovor treba prilagoditi godinama djeteta. Ako dijete u vrtiću uči o djelovima tijela i njihovoj svrsi, zašto roditelj ne bi tog dana pitao dijete zašto služe polni organi, pričao o tome kako njih ne treba da gleda ili dodiruje niko ko nije djetetov siguran krug ljudi”, kaže Tijana Žegura iz Udruženja. Seksualna edukacija, prema njenom mišljenju trebalo bi da bude nastavljena svake školske godine, u sklopu nekog od predmeta koje dijete ima u školi, a potom i kući.

“Smatramo da u višim razredima osnovne škole treba posvetiti veću pažnju ovoj tematici, da li kroz već postojeće predmete ili uvođenjem posebnog i obaveznog predmeta trebalo bi kosultovati primjere dobre prakse iz inostranstva i naravno stručnjake, na prvom mjestu psihologe.Pored toga što se na kvalitetan i pravilan način treba obraditi u školi, roditelji treba da budu uvijek na raspolaganju za sva dodatna pitanja”, kazala je Žegura.

Ginekolog Mićunović naglašava da precizna definicija vremena za početak seksualne aktivnosti ne postoji.

“Trenutna saznanja u medicini, naročito ginekologiji predlažu kao optimalan period za stupanje u seksualne odnose kraj kasne adolescencije”, pojašnjava dr Mićunović.

Ona podsjeća da prerano stupanje u seksualne odnose može imati negativnih posljedica. Sa ginekološkog aspekta najveća pažnja obraća se na seksualno transmisivne bolesti, sa posebnim osvrtom na infekciju humanim papiloma virusom. Infekcija HPV na nezrelom epitelu grlića predstavlja glavni potencijal stvaranja maligniteta u kasnijoj dobi.

Ne smije se, prema njenim riječima, izostaviti ni pojava neželjenih trudnoća koja u toj dobi može dovesti do velikih emocionalnih stresova kao i rizično seksualno ponašanje uz korišćenje psihoaktivnih supstanci koje sa sobom povlači najteže posljedice.

U Crnoj Gori ne postoji predmet seksualno obrazovanje, ali se dio o reproduktivnom zdravlju izučava u okviru izbornog predmeta Zdravi stilovi života u osmom razredu.

“Najčešća pitanja koja su djeca do sada postavljala i o čemu su pričala na časovima predmeta Zdravi stilovi života, je seksualno nasilje i polno prenosive bolesti i njihov uticaj na cjelokupno zdravlje”, kazala je profesorica u OŠ „Pavle Rovinski“, Slobodanka Papić.

Ona je istakla da djeca na ovim časovima imaju mogućnost i slobodu da pitaju, istražuju, diskutuju, a nastavnik je, kako je navela, tu da podstiče i usmjerava razgovor i ističe činjenice razotkrivajući predrasude i zablude, brige, stid i nedoumice.

“Tema reproduktivno zdravlje veoma je bitna za ovaj period razvoja djece. Omogućava im da se upoznaju sa promjenama na tijelu i polnim organima tokom puberteta, kao i promjenama u psihičkom i socijalnom razvoju. Upoznaju se sa građom i funkcijom reproduktivnih organa muškarca i žene, uče kako nastaje trudnoća, kako se sprečava neželjena trudnoća, koje su to polno prenosive bolesti, koji su to faktori rizika za njihovo dobijanje i načini kojima se sprečava prenošenje. Upoznaju se i sa oblicima seksualnog nasilja i kako ga prepoznati i izbjeći”, dodala je Papić.

Ona naglašava da je osam do deset časova izučavanja u okviru ovog predmetnog programa dovoljno da se obuhvati sve što bi djeca trebalo da znaju o reproduktivnom zdravlju na tom uzrastu.

Pepić podsjeća da I biologija za deveti razred izučava ovu temu. On ne misli da u osnovnoj školi ima potrebe za izbornim predmetom seksualno obrazovanje.