Bljuckanje je sastavni dio prvih mjeseci bebinog života ili barem većine njih. Dok neke bebe malo bljuckaju, neke povrate prekomjernu količinu mlijeka, što može biti uzrokovano poremećajem zvanim GER.

GER ili refluks je medicinski izraz za stanje u kojemu se želučani sadržaj, hrana i želudačne kiseline, često povrate iz želuca u jednjak. Hrana koja se vraća može se, ali i ne mora, izbaciti kroz usta. Može se raditi o snažnom povraćanju čime će se u potpunosti isprazniti želudac, ali može biti riječ samo i o “malo jačem bljuckanju”.

U normalnim okolnostima, prstenasti mišić koji se nalazi na mjestu gdje se jednjak spaja sa želucem, djeluje kao jednosmjerni ventil, i sprječava vraćanje mlijeka, hrane i želučane kiseline u jednjak, kad se želudac grči. Kad taj mišić dobro ne obavlja svoj zadatak i te kiseline uđu u jednjak, dolazi do iritacije koju odrasli zovu “žgaravica”. Kod velikog broja odojčadi tom mišiću je potrebno 6 do 12 mjeseci kako bi dovoljno sazrio i mogao spriječiti povraćanje ili refluks.

Koji su simptomi pedijatrijskog GER-a?

Postoje mnogi simptomi GER-a. Vaše dijete možda ima samo neke od navedenih simptoma. Oni najčešće uključuju:

• bol, razdražljivost, neprekidni ili nagli plač, “kolike”;
• često bljuckanje ili povraćanje;
• povraćanje ili bljuckanje više od jednog sata nakon obroka;
• bljuckanje i u uzrastu kad je ono već trebalo prestati;
• odbijanje hrane ili prihvatanje male količine iako je beba gladna;
• loše spavanje, često buđenje;
• zvukove bljuckanja ili štucavice
• zadah iz usta.

Manje učestali simptomi pedijatrijskog GER-a su:

• jedenje i pijenje bez prekida (kako bi se ublažila nelagoda u grlu);
• nepodnošenje određene hrane;
• slabo napredovanje, gubitak težine;
• problemi s gutanjem, zagrcavanje i gušenje;
• promukli glas;
• česti problemi s bolnim, crvenim grlom;
• problemi s disanjem: upala pluća, bronhitis, astma, noćni kašalj, apnea (nagli prestanak disanja), aspiracija, glasno ili otežano disanje;
• upale uha;
• neprestano začepljeni nos, upale sinusa;
• propadanje zubne gleđi;
• pretjerano slinjenje;
• specifično izvijanje vrata, Sandiferov sindrom.

Ako mislite da vaše dijete ima GER, odmah se obratite lijekaru. Jako je važno obavijestiti ljekara ukoliko vaše dijete dobije neke nove simptome ili ako dođe do promjene onih već postojećih.

Je li GER nova bolest?

Nije. Samo je učestalija nego što se prije mislilo, a i dijagnostički testovi su se poboljšali, pa je tako lakše prepoznati da se radi o refluksu. Osim toga, danas se više zna o potencijalno opasnim posljedicama neliječenog refluksa kod beba. Još  se nedovoljno prepoznaje i dijagnostifikuje.

Koliko je refluks ozbiljan?

Puno beba (oko 65%) povremeno povrati malu količinu mlijeka, posebno prilikom podrigivanja nakon obroka. To “bljuckanje” je normalno. Neke bebe povrate veliki dio svakog obroka. Refluks sam po sebi nije tako opasan.  On postaje ozbiljan problem samo ako dijete pokazuje znake komplikacija. Ako do toga dođe, govorimo o stanju zvanom klinički ili patološki refluks.

Koje su moguće komplikacije refluksa?

Većina beba s blažim oblikom refluksa se oporavi do svoje prve godine, a da ne dođe ni do kakvih komplikacija. O njima se vrlo teško brinuti, što može biti jako stresno za obitelj, bez obzira radi li se o zdravstvenom problemu ili ne.

Kad želučana kiselina dođe u jednjak, može izazvati osjećaj “paljenja” koji zovemo “žgaravica”. Ako kiselina uzrokuje crvenilo i oticanje jednjaka, to zovemo ezofagitis. Ezofagitis može biti jako bolan, te može umanjiti želju za jelom. Jaki ezofagitis može dovesti do krvarenja iz upaljenog dijela jednjaka. U donjem dijelu jednjaka mogu se stvoriti ožiljci ukoliko je taj dio dugo bio upaljen. Ako dođe do stvaranja ožiljka, smanjuje se veličina otvora u jednjaku, pa gutanje postaje otežano,. Takav tip ožiljka se zove striktura.

Druga moguća komplikacija kod refluksa je slabo napredovanje, kao posljedica nedovoljnog uzimanja hrane. Neuhranjenost ili “nenapredovanje” može biti rezultat stalnog povraćanja ili slabog apetita uzrokovanog bolovima. Ako beba nastavi slabo napredovati, može doći do poremećaja u razvoju vitalnih organa, a dijete možda neće imati dovoljno energije za hodanje i trčanje.

Bebe koje pate od refluksa mogu često imati problema s disanjem, ako sadržaj želuca uđe u nos, dušnik ili pluća. Ako taj sadržaj dođe u pluća, govorimo o aspiraciji. Mnogim bebama se postavlja dijagnoza refluksa nakon traženja uzroka čestih problema s disanjem, poput hripanja, stridora ili upale pluća. Refluks je danas poznat i kao uzrok upale sinusa.

Vaše dijete vrlo vjerovatno neće imati ozbiljnih zdravstvenih problema, ali je važno  da ste svjesni svih mogućnosti, tako da se na vrijeme možete obratiti lijekaru ako primijetite da nešto nije u redu. Obavezno odvedite dijete stomatologu čim mu izbiju zubići. Upozorite ga da obrati pažnju na oštećenje zuba i gleđi.

Koji su uzroci refluksa?

Najčešći uzrok refluksa je nepravilno funkcionisanje mišića zvanog donji ezofagealni sfinkter (LES) na mjestu gdje se spajaju jednjak i želudac. Taj mišić se otvara kako bi dijete moglo gutati, podrignuti i povratiti, pa se odmah potom zatvara. Ako je taj mišić stalno ili povremeno opušten, hrana i želučane kiseline mogu lako pobjeći natrag u jednjak.

Postoje mnogi razlozi zbog kojih taj mišić ne funkcioniše kako treba: saginjanje, teško disanje, nošenje uske odjeće i prejedanje, mogu izazvati povratak hrane prema gore; začini, dim i druge stvari mogu oslabiti mišić; neke vrste hrane se teško podnose i probavljaju; alergije i drugi zdravstveni problemi mogu podstaći otvaranje “ventila”.

Vrlo ozbiljno se sumnja da refluks nije usamljena bolest, već da se radi o nekoliko sličnih bolesti. Kod neke djece može se raditi o sazrijevanju, dok je kod drugih riječ o alergiji. Simptomi su tako slični da se lako može pomisliti kako se radi samo o jednoj bolesti.

Kako se postavlja dijagnoza refluksa?

Dijagnoza se postavlja na osnovu simptoma. Često će lijekar, ako su simptomi toliko tipični za refluks, započeti s liječenjem bez ikakvih testova. Ako beba dobro reaguje na liječenje, testiranje je nepotrebno, osim ukoliko lijekar ne misli da se radi o nekom drugom zdravstvenom problemu.

Dijaskopija s barijevim kontrastom. Prvi test je fluoroskopija uz pomoć koje se mogu vidjeti strukture jednjaka i deformacije gornjeg probavnog trakta. Bebi se daje mala količina tečnosti koja nalikuje kredi, a dobro će se vidjeti na rentgenskim slikama i prikazati jednjak i želudac. RTG će takođe pokazati neke od susjednih organa. Budući da većina beba, nažalost, ne povraća za vrijeme testiranja, ono obično služi kako bi se isključili drugi problemi poput opstrukcije, ali najčešće ne potvrđuje dijagnozu refluksa.

Najtačnija metoda za dijagnostifikovanje refluksa je 24-satno ispitivanje ph vrijednosti. Vrlo tanka savitljiva cjevčica se stavlja u bebin jednjak, a kraj joj jedva doseže do želuca. Povezana je s uređajem koji registruje nivo kiselosti u jednjaku, i tačno pokazuje kad dolazi do epizoda refluksa. Većina beba samo povremeno povraća, ali kad je nivo želučane kiseline cijelo vrijeme visok, za bebu se može reći da pati od “patološkog” ili “kliničkog” refluksa.

Scintigrafija je serija skenova (bilo da se radi o onima rađenim kompjuterom ili ručnim aparatom) koji pokazuju kako hrana izlazi iz želuca. Djetetu se daje ili tečnost ili čvrsta hrana pomiješana s praškom obilježenim radioaktivnim izotopom nekog elementa, pa se skenira nekoliko puta. Ta pretraga se koristi uglavnom ako se sumnja na polagano pražnjenje želuca, ali takođe može pokazati epizode refluksa, i dolaženje hrane u pluća.

Fleksibilni skop (endoskop) se može koristiti za ispitivanje gornjeg probavnog trakta i disajnih peteva. Biopsija jednjaka, želuca, i gornjeg dijela tankog crijeva, može se izvršiti za vrijeme endoskopije. Uzorci tkiva se ispituju kako bi se uz refluks otkrili i drugi probavni problemi, kako bi se ispitala jačina upale jednjaka uzrokovana kiselinom, i da bi se otkrio abnormalni rast ćelija, zvan Barrettov jednjak. Tim zahvatom lijekar može pregledati sfinktere, i posmatrati kako se otvaraju i zatvaraju. Endoskopom se takođe mogu vidjeti i opstrukcije i čir.

Kako se GER liječi?

Sve dok se ne pronađe tačan uzrok refluksa, potpuno izlječenje nije moguće. Ali postoji mnogo različitih metoda liječenja.

Mnoga djeca će “prerasti” refluks u prvoj godini života, pa im nije potrebno ništa više od pravilnog položaja i tehnika hranjenja. Jako mali broj djece ima problema s refluksom i nakon druge godine. Vrlo rijetko se taj problem nastavlja i u daljem djetinjstvu.

Bebe koje pate od refluksa, moramo staviti u takav položaj da im sila teže pomaže da hrana ne izlazi iz želuca. Mnoge bebe se drže uspravno skoro svakog trenutka kad su budne. U prošlosti su stručnjaci savjetovali da se bebe s refluksom nikada ne stavljaju na leđa, budući da se u tom položaju ispovraćana hrana može aspirirati u disajne puteve ili u pluća. Bebe s refluksom su uvijek stavljali spavati u potrbušni položaj, licem prema dolje. Savjeti za takav položaj se sada dovode u pitanje. Samo vi i vaš lijekar možete odrediti je li za vašu bebu veći rizik od SIDS-a ili od aspiracije. Ako vaše dijete doživi apneu (nagli prestanak disanja) ili ostaje bez daha, odmah se obratite lijekaru. Apnea monitor se može koristiti kako bi se ustanovilo je li za vaše dijete sigurnije spavanje na leđima ili potrbuške.

Vrlo često roditelji podignu zaglavlje krevetića kako bi sila teže pomogla da se hrana ne povraća. Beba koja je starija od tri mjeseca će kliziti prema dnu podignutog madraca. Za rješavanje tog problema postoje čaršafi s džepovima.

Postoji nekoliko tipova lijekova koji se koriste u liječenju refluksa:

1. Antacidi – neutralizuju želučanu kiselinu
2. Propulzivi – Učvršćuju mišićno tkivo probavnog trakta i pomažu da se hrana bolje probavlja. Još se zovu kinetički ili prokinetički lijekovi.
3. Supresori kiseline – smanjuju stvaranje želučane kiseline i uključuju: cimetidine (Tagamet), famotidine (Pepcid) i ranitidine (Zantac).
4. Blokatori kiseline– u potpunosti onemogućuju proizvodnju želučane kiseline. Za djecu je odobrena upotreba Omeprazola (Prilosec) i lanseprazola (Prevacid).

Često je potrebno malo eksperimentisati, jer sva djeca ne reaguju jednako na pojedini lijek.

Ako se radi o ozbiljnoj stagnaciji u dobijanju na težini i/ili problemima s iskranom, mogu se koristiti druge metode hranjenja. Jednjak se može premostiti, pa se hrana dovodi direktno u želudac ili se može uvesti intravenozna prehrana.

Ako su refluks i komplikacije vrlo ozbiljni,  moguća je i operacija kojom bi se učvrstili sfinkteri. Operacija koja se najčešće izvodi, zove se fundoplikacija. Sam vrh želuca (područje fundusa) se omota oko dna jednjaka. Mišićno tkivo želuca može pomoći pri zatvaranju vrha želuca. Ta operacija potrebna je samo kod jako malog broja djece s refluksom.

Kako dojenje pomaže

Majčino mlijeko je poznato kao “hrana koja brzo ulazi i izlazi”. Lako se probavlja i od njega nastaju stolice koje se lako izbacuju. Sirutka, bjelančevina koja prevladava u majčinom mlijeku, stvara mekanu, lako probavljivu skutu (usireno mlijeko), za razliku od gumenaste, teško probavljive kazeinske skute koja se stvara prilikom probavljanja adaptiranog mlijeka. Majčino mlijeko se brže  probavlja i manje je vjerovatno da će se povratiti.

GER rjeđe pogađa dojene bebe, jer majčino mlijeko napušta želudac dva puta brže, i jer dojene bebe uglavnom imaju manje obroke koji su primjereniji veličini njihovih želudaca.

Izvor: Roda.hr