Svrstavanje nadarenog djeteta u određenu “ladicu” daje osnovu za stav okoline prema njemu. Može se dogoditi da etiketa “nadaren” utiče na promjenu stava nadarenog djeteta prema okolini i prema sebi. S druge strane i prijatelji nadarenog djeteta takođe nose etiketu “prosječnog” i oni mogu razviti otpor prema drugačijem.
Definicija nadarenosti nije jednoznačna i postoji mnogo različitih interpretacija i definicija tog pojma. Najgeneralnija bi obuhvatila nadarenost kao neobičnost, izuzetak u ponašanja koja se ogleda u kvalitetnijem, boljem, značajnijem rezultatu ili produktu nego što ga postižu ostali pojedinci sa sličnim karakteristikama. Nadarena djeca su ona koja imaju natprosječne sposobnosti i koja su izuzetno uspješna u jednom ili više područja: generalne intelektualne sposobnosti, specifične akademske vještine, kreativno il i produktivno mišljenje, sposobnost rukovođenja, umjetnost i psihomotorne sposobnosti.
Otpor prema drugačijem
Etiketiranje nadarenog djeteta u školi obično je propratna posljedica identifikacije, jer se upravo identifikacijom pojedinca svrstava u jednu kategoriju stereotipnih karakteristika. Može se dogoditi da etiketa “nadaren” utiče na promjenu stava nadarenog djeteta prema okolini i prema sebi. Uz moguće nerazumijevanje prijatelja može uticati da njihovi odnosi postanu lošiji i da društvo socijalno izoluje nadareno dijete.
Uz sve već navedeno, činjenica je i da nadarena djeca kognitivnim razvojem premašuju drugu djecu istog uzrasta, pa teško pronalaze prijatelje među vršnjacima u svom razredu. Zbog toga se može dogoditi da potraže društvo starije djece i odraslih, ali ih starija djeca koja su naprednija u socijalnom razvoju često ne prihvataju. U tom slučaju nadareno dijete može imati osjećaj nepripadnosti, što svakako dalje utiče i na njegovo samopouzdanje.
Nadarena djeca sklona su introspekciji odnosno samoposmatranju i njihova slika o sebi je jako osjetljiva. Etiketiranje nadarenog djeteta jedan je od faktora koji može poremetiti njegovu sliku o sebi. Do toga dolazi zbog povećanih očekivanja okoline i samog djeteta da u svemu bude najbolje, da nikad ne pogriješi, da uvijek sve zna. Kako takva očekivanja nisu realna, nemogućnost njihova ostvarenja mogu rezultirati djetetovim osjećajem neuspjeha i gubitkom samopoštovanja.
Samopouzdanje je ključno
Na kraju, važno je još spomenuti da su rezultati istraživanja pokazali da pojedinci koji posjeduju realne potencijale i izuzetne sposobnosti ali se ne percipiraju tako, vjerovatno neće uspjeti ostvariti svoje potencijale upravo zbog negativnog samopoimanja. Ako uzmemo u obzir da neuspjeh nadarene djece koja funkcionišaju ispod svojih mogućnosti proizlazi iz manjka samopouzdanja, negativne slike o sebi i gubitka samopoštovanja, može se zaključitida je u radu s nadarenom djecom izuzetno bitno jačati njihovo samopouzdanje i naučiti ih vještinama koje im u tome pomažu. Njihovo samopouzdanje ključno je i za odnose s vršnjacima i povezano sa svim segmentima njihovog cjelokupnog funkcionisanja.
Samopouzdanje se nažalost (ili sreću) ne može kupiti, ali se zato može naučiti kako voljeti i cijeniti sebe. Ako pomognete svom nadarenom djetetu da na sebe gleda kao na vrijedno, voljeno biće i pružate mu razumijevanje, podršku i poštovanje unutar porodice svakako mu dajete dobre temelje za uspješan razvoj.
Izvor: Ordinacija.hr
