Iako mnogi povučenost kod djece ne smatraju prednošću, pokušamo li zaista da razumijemo što se iza tog pojma krije, vidjećemo da se ne radi o mani. Povučenost može biti prednost ili hendikep djetetu, što će dobrim dijelom zavisiti od toga kako se sa njom nosimo, tvrde pedijatar Bob Sears i njegova supruga Martha, autorici 25 knjiga na temu roditeljstva.

Povučenost nije nedostatak

Neki od najugodnijih ljudi koje znamo su povučeni. Takvi ljudi su često dobri “slušači”, mirne osobe dobo prihvaćene u svakom društvu. Ne trebate kao izvinjenjen drugim ljudima govoriti: “Ona je povučena”, pogotovo ako je dijete u blizini. Nema ničeg pogrešnog u povučenosti, već naprotiv. Mnogi ljudi ne razumiju povučenost i stavljaju je u kontekst problema. Vjeruju da dijete pati od nedostatka samopouzdanja, što je, u većini slučajeva, potpuno pogrešno i nepravedno prema djetetu. Povučena djeca imaju izgrađen stav o sebi, imaju unutrašnji mir koji isijava i kada bi ekstrovertni ljudi bili tihi dovoljno dugo – vidjeli bi njihov sjaj.

Mnogi se roditelji zabrinu kada dijete utihne u bučnoj gomili, Je li dijete samo povučeno ili postoji problem? Povučeno dijete s razvijenim osjećajem samopouzdanja ostvaruje kontakt očima s drugim osobama u svojoj blizini, pristojno je i čini se zadovoljno. Takva djeca se ponašaju, uglavnom, pristojno, ugodna su i ljudima je lijepo u njihovoj blizini.

Neka su povučena djeca promišljena i obazriva. Sporije razvijaju komunikaciju sa strancima i proučavaju nove osobe u okolini preispitujući ih jesu li vrijedne truda za uspostavljanje odnosa. Oprezni su u sklapanju prijateljstva, ali kada nađu prijatelja, to je prijateljstvo kvalitetno i trajno. Njihovu povučenost možete objasniti rezervisanošću, usmjerenošću i promišljenošću, što nikako nisu negativne osobine.

Povučenost kao slika unutrašnjih problema

Kod neke djece povučenost je odraz unutrašnjih problema. Više su nego povučena. Izbjegavaju direktan kontakt očima i imaju problema u ponašanju. Ljudi se ne osjećaju ugodno u njihovoj blizini. Kada ih analizirate, otkrijete da su prepuni bijesa i straha, umjesto mira i povjerenja. Kada zagrebete još dublje, otkrijete da postoji puno dobih razloga zašto su bijesni.

Povučenost kao maska

Neka se djeca skrivaju iza “povučenosti” kako ne odijelove sebe koje ne vole. Etiketa “povučenosti” postaje izgovor za nerazvijanje društvenih vještina i razlog za njihovo zapostavljanje. Nemotivisano dijete koristi povučenost da se ne bi moralo truditi. Za takvu je djecu to hendikep koji hrani nedovoljno razvijen osjećaj samopoštovanja. Izgraditi samopoštovanje postaje imperativ kako biste dijete ravnopravno uključili u zajednicu. Takvo dijete treba roditelje kojima može vjerovati i koji će ga vaspitavati na način koji neće podstaći unutrašnji bijes i neprihvatanje sebe.

Promjene u ponašanju

Što kada se vrckava dvogodišnjakinja koja se smije svima i maše svakom strancu, odjednom u trećoj godini postane sramežljivo i povučeno dijete? Majke često brinu da su one upravo krive za razvoj te osobine, ali odgovor na pitanje je: „Nijesu“. Prije druge godine, djeca su spontana. Reakcije su im brže od razmišljanja, posebno u društvenim odnosima. Između druge i četvrte godine, djeca se počinju bojati ljudi koje ne poznaju. Stručnjaci kažu da je to normalna razvojna faza. Prije nego se izvinite rođacima ili potražite savjet psihologa, budite strpljivi. Ohrabrite dijete i dajte mu vremena da se ponovo otvori prema svijetu.

Roditelji se često pitaju što učiniti sa povučenim djetetom. Je li to samo prolazna faza? Treba li ohrabrivati dijete da bude otvorenije? Postoji li neki dublji problem? .

Prihvatanje

Važno je da shvatite da imate osjećajno i povučeno dijete koje sporije uspostavlja kontakt sa strancima, pažljivije stvara socijalne veze, ali, bez obzira na sve, ono je sretno. Zagrlite vaše tiho dijete, jer upravo će zbog njega svijet biti nježnije mjesto.

Bez nasilja

Ponekad refleksno želimo „pomoći“ povučenom djetetu. Ali pripazite, najčešće je takav napor kontraproduktivan. Puno je bolje stvoriti sigurno okružje u kojem dijete može prirodno razviti svoju društvenost. Nikada ne etiketirajte svoje dijete i ne dopustite da pomisli kako nešto nije u redu s njim. Idete li u posjetu rođacima, nemojte mu pred njima govoriti da ne bude sramežljivo. Puno je bolje prije polaska djetetu objasniti kakvo ponašanje od njega očekujete, u granici njegovih mogućnosti. Ako je djetetu neprijatna usmjerenost pažnje na njega, nemojte je još i vi podsticati. Dopustite djetetu da ponese stvari koje ga interesuju sa sobom, kako bi preko njih (na primjer bojanke) odrasli uspostavili komunikaciju s njim.

Bez prisile

Ponekad ćete poželjeti da vaše povučeno dijete pokaže svoje talente pred odraslima. Nemojte ga gurnuti bez upozorenja u centar pažnje. Poželite li da dijete zasvira ili pokaže neki drugi talenat pred rođacima ili prijateljima, zamolite ga. Ostavite mu mjesta za odbijanje vaše želje, ukoliko nelagoda bude jača od želje da vam udovolji. Očekuje li se od djeteta nekakav javni nastup, pomognite mu da savlada tu vještinu postepeno. Svira li, neka prvo muzicira pred vama ili pred najbližim prijateljima.

Povucite se

Dopustite djetetu da se izrazi. Ne gušite ga svojom rječitošću. Kada ga neko nešto upita, ne odgovarajte umjesto njega. Ukoliko ste ekstrovertna osoba, vaše će povučeno dijete pored vas biti još povučenije. Suzdržite se ponekad i dopustite mu da se razvije.

Izvor: Roditeljski.info