Piše: Biljana Knežević, specijalista primijenjene fizioterapije, Udruženje fizioterapeuta Crne Gore

Rezultati naše i svjetske statistike govore o visokom procentu TORTIKOLISA – pojava krivog vrata kod tek rođene djece.

Po učestalosti, treći deformitet kod novorođenčadi oba pola, prepoznaje se po nagnutosti glave i vrata na jednu stranu sa težnjom okretanja lica na suprotnu stranu. Beba često nije u stanju da glavu okrene u suprotnom pravcu i dalje od srednje linije. Beba spontano teži ovom nepravilnom položaju  glave i vrata, i na korekciju reaguje plačem. Javljaju se promjene na mišićima i koštanim strukturama vratne kičme, najčešće praćene oteklinom na sredini skraćenog mišića koja postaje vidljiva do tri sedmice nakon rođenja i nestaje oko trećeg mjeseca starosti bebe (u zavisnosti od toga kada se beba uključuje u terapiju).

Nakon prvih nedoumica i straha kod roditelja se javlja logično pitanje: Zašto baš moja beba?

Istraživanja ukazuju da je to veoma česta pojava. Uzroci su mnogobrojni, ali nisu predmet ovog teksta, mnogo je važnije odgovoriti na pitanje, kako liječiti tortikolis?

Vaša beba je poput svih drugih beba. Njeno stanje je najčešće prolazno, a pridržavanjem savjeta, tretmana, uz upornost, strpljenje, nježnost, česte kontrole, na jako dobrom ste putu da prevaziđete taj problem i izbjegnete nepovoljne posledice po vaše dijete.

Veoma značajno za uspjeh habilitacije jeste, što raniji početak programa vježbi – već u prvom mjesecu zivota. Tu je ekipa stručnjaka – pedijatar, fizijatar, fizioterapeut, radni terapeut,  a prije svega roditelji koji provode 24 časa dnevno sa bebom.

Šta je prvi korak?

Nepravilan položaj glave,vrata, kojem beba teži, mora se izmijeniti,i nametnuti novi i to u svim dnevnim aktivnostima – spavanju, hranjenju, nošenju, kupanju, igri itd.
Postupak liječenja tortikolisa je različit u različitim razdobljima djeteta, pri čemu treba voditi  računa.

Korekcija?
•    Istezanje skraćenih mišića, postizanje pune elastičnosti kao na zdravoj strani;
•    Postizanje pune pokretljivosti vratne kičme:
– glavom naprijed (brada – grudna kost) ;
– glavom nazad (potiljak – leđa);
– bočno naginjanje (uvo – rame);
– okretanje glave (brada -rame);
•    Dobru kontrolu glave u svim pravcima u odnosu na dejstvo zemljine teže.

 

 
Sve to su uslovi kako bi glava pratila normalni motorni razvoj djeteta.

Fizikalna terapija!

Fizikalnom terapijom, što znaci vježbama, pozicioniranjem glave, parafinom i elektroforezom kalijum-jodida. Parafinom se zagrijava mišić i priprema za pasivno istezanje. Primjenjuje se kod većih skraćenja kad kada ne možemo da dobijemo pun obim pokreta. Elektroforeza kalijum-jodida se primjenjuje kod oteklina na vratu, to je unošenje lijeka putem struje.

Nakon ovih procedura primjenjuju se pasivne vježbe koje izvodi fizioterapeut ili roditelj istežući skraćeni mišić tako što naginje glavu na suprotnu stranu. U prvim mjesecima preporučljivije je istezanje u ležećem položaju na leđima, a kasnije kad beba počne samostalno da se okreće, da bi se istovremeno fiksirali glava i rame naginje se glava do drugog ramena i to u položaju na boku. Pasivno bebi okrećemo lice (bradu) ka strani na kojoj je skraćeni mišić. Ovo je najlakše sprovesti u položaju na stomaku, jednom rukom fiksiramo rame a drugom spuštamo bebinu glavu da brada ide ka ramenu. U ovom položaju beba može da spava što znači da se skraćeni mišić svo vrijeme isteže.

Pored pasivnog istezanja skraćenog mišića, neophodno je i aktivno jačanje suprotnog mišića.

Ležeći položaj na stomaku sa osloncem na podlakticama omogućava jačanje mišića vrata i ramena. U tom položaju bebu možemo stimulisati sa omiljenom igračkom tako da okreće (rotira) glavu na strani na kojoj je skraćeni mišić.

Pored pasivnog istezanja i aktivnog jačanja mišića neophodno je postići dobar položaj glave. Kada se obraćamo bebi, pričamo, hranimo je potrebno je da budemo ispred njenog lica kako bi gledala u nas.

U najtežim slučajevima kada fizikalna terapija ne da očekivane rezultate pribjegava se operaciji. Tortikolis je neophodno izliječiti do kraja jer on za posledicu ima deformitet kičmenog stuba (skolioza), problem sa vidom i nepravilan razvoj vilice (djeca moraju imati korektivne proteze).

Kako znamo da je tortilkolis izliječen?    

Uspostavljanjem pune pokretljivosti glave, što znači da dijete može da okrene lice bradom prema ramenu isto na obije strane i ako je glava pravo u produžetku kičmenog stuba kada dijete prohoda, možemo smatrati da je korekcija uspješna.