Djeca pokazuju različite vrste negodovanja, kao što su bacanje na pod, vrištanje, udaranje o pod, plač uz zadržavanje daha i sl. Takva ponašanja se nazivaju izlivi bijesa ili tantrumi.

Zbog različitih razloga kao što su umor, glad, nerazumijevanje, traženje parkinga, sporog računara i sl., često se desi da vičemo, opsujemo, ljutimo se, udaramo, odemo. Iskazujemo svoje ponašanje na različite načine u različitim situacijama i različitim intenzitetom prema različitim ljudima. Sve to činimo jer, zbog navedenih razloga, više nemamo strpljenja i ne pronalazimo drugačiji način iskazivanja svojih potreba koje želimo što prije da zadovoljimo. Slično tome, djeca imaju nekontrolisane ispade ljutnje i bijesa), što je frustrirajuće za okolinu i otežava svakodnevne aktivnosti i učenje.

Mnoga djeca urednog razvoja imaju izlive bijesa. Neka istraživanja pokazuju da čak 91 odsto djece u periodu od 30 do 36 mjeseci ispoljava takav oblik ponašanja. Uzroci izliva bijesa su mnogobrojni, a najčešći  su:

– temperament (neka djeca lakše dospijevaju u stanje frustracije i teže se nose s frustracijom);
– stres, glad, umor, senzorički pretjerano stimulirajuće okruženje;
– emocionalni okidač.

Kada dijete ima izliv bijesa i ljutnje, malo je vjerovatno da će slušati ako roditelj pokuša da racionalno obrazloži situaciju. Isto tako, negativno će reagovati na vikanje ili pretnje.

Kod djece s razvojnim odstupanjima ovakva ponašanja nerijetko su jačeg intenziteta, učestalijia, duže traju i imaju više uzroka. Do takvih ispada najčešće dolazi kod djece koja imaju teškoće u području komunikacije i socijalne interakcije upravo zbog nemogućnosti iskazivanja potreba primjerenom komunikacijom. Izliv bijesa je tada oblik komunikacije kroz nepoželjno ponašanje koje dijete manifestuje jer njime želi da zadovolji svoju potrebu, tj. ostvaruje cilj. Važno je prepoznati potrebe koje dijete pokušava da izrazi takvim ponašanjem, a one mogu biti:

– dobijanje pažnje ili stvari/hrane;
– izbjegavanje ili bježanje od situacije ili zahtjeva;
– iskazivanje emocija zbog kojeg se dijete osjeća bolje.

Zadatak je saznati koja je potreba djeteta koju traži takvim ponašanjem. Tada se mogu regulisati i usmjeravati djetetove potrebe i motivacija, i učiti dijete primjerenijim načinima iskazivanja potreba. Možete ga naučiti da svojim nepoželjnim ponašanjem, tj. starim načinom komunikacije više neće dobiti traženo, tj. zadovoljiti potrebu.

Kako se nositi s izlivima bijesa (tantrumima)?

Jedan od načina nošenja s ovakvim ponašanjem je prevencija njihovog pojavljivanja. Ovo su neke od korisnih strategija:

Pobrinuti se da ispadi bijesa ne budu način na koji dijete privlači pažnju. Djetetu je svaka pažnja bitna, pa će se truditi da je zadobije i na negativan način. Mnogobrojna istraživanja su pokazala da pružanje pažnje djetetovom lošem ponašanju podstiče to ponašanje. Potrebno je imati naviku da se čini suprotno, tj. ukazati pažnju djetetu kada iskazuje pozitivno ponašanje. Čak i pozitivan komentar na ono što radi kada se dobro ponaša smanjuje mogućnost upadanja u ovaj nepoželjni oblik ponašanja.

Preusmjeriti pažnju djetetu. Iskoristiti kratak raspon pažnje djeteta tako da pokušate da preusmjerite pažnju s objekta ili aktivnosti koja izaziva frustraciju na nešto drugo.

Dati djetetu kontrolu oko manjih stvari. Time se ispunjava njegova potreba za samostalnošću, npr. pitati dijete da li želi da pije čaj ili sok, da li želi da se igra autićem ili loptom.

Biti upoznat s djetetovim mogućnostima odnosno ograničenjima (npr. ne voditi umorno dijete u kupovinu).

Omogućiti djetetu osećaj uspjeha u igri i novim zadacima u skladu s uzrastom i mogućnostima. Kod zadataka početi od najjednostavnijih i postupno uvoditi komplikovanije.

Predmete koje dijete ne sme da dira treba sakriti i staviti van domašaja ako biste isključili mogućnost sukoba oko tih stvari.

Dobro razmisliti o svakom zahtjevu koje dijete postavi prije nego što ga odbacite. Da li je zahtjev zaista pretjeran? Možda i nije. Ako dijete ne traži previše, trebalo bi pokazati da mu neke želje mogu biti ispunjene.

Ako se problem s ponašanjem ponavlja, tada ono što se događa neposredno prije (okidač) i neposredno nakon (reakcija okoline) tog ponašanja je ono što uzrokuje da se ponašanje ponavlja. Zato je važno prepoznati/analizirati šta se događa prije i poslije ponašanja, pogotovo ako je ponašanje učestalo.

Izvor: Ordinacija.hr