Vrijeme je praznika, proslave Nove godine, Božića, darivanja. U savremenom društvu roditeljima to je postalo vrijeme strahovanja od finansijskih izdataka i borbe s izraženim dječjim potrebama za kupovinom. Kako postaviti zdrave granice, smanjiti uticaj reklama i pokušati suzbiti dječji kozumerizam – stalnu potrebu za novim igračkama?

Današnja djeca bombardovana su raznoraznim reklama, a dječji apetit za igračkama raste dok se jednakom brzinom novčanik roditelja ne puni.

S obzirom na karakteristike mišljenja djeteta predškolskog uzrasta, ono ne može razumjeti pravu vrijednost novca. Psiholozi kažu da ako dijete ne naučimo  drugačije, tada novac vidi kao nešto što odrasli imaju, a što će iskoristiti onda kada ono nešto poželi zbog čega je preporučljivo od malih novu podsticati dijete na to da razvije odgovornost prema novcu.

To se može uraditi postavljanjem jasnih granica od rođenj. Razlikovanja djetetovih potreba i želja temelji su na kojima leži i odgovornost prema novcu. Uz to je važno biti i dobar model ponašanja, odnosno, ako žele da se dijete odgovorno odnosi prema novcu, to moraju i roditelji da rade.

Kako dijete sve više počinje uočavati i zanimati novac, poželjno je da mu se istakne odakle novac dolazi, pokazati mu kako novac izgleda, dozvoliti mu da se igra s kovanicama. Moguće je da će ono već u uzrastu od četiri godine u svojoj igri odigravati odlaske u prodavnicu i koristiti bilo kakve predmete (ali će prihvatiti i imaginarni novac) u svrhu novca.

To ukazuje na to da je dijete shvatilo kako kupovina izgleda, ali to ne znači da mu je vrijednost novca zaista jasna – dijete će reći da je vrijednost nekog predmeta onaj iznos koji mu prvi padne na pamet pa tako običan tanjir u igri može koštati hiljadu eura. Povremeno mu možete dozvoliti u pravoj kupovini, kada dijete već razlikuje kovanice, da samo izbroji novac i vidi na koji način se novac pretvara u robu.

S vremenom možete naučiti dijete o kućnom budžetu s ciljem da shvati koliki iznos se mjesečno potroši na njegove potrebe i želje i podstaći ga na štednju. Pri tome svakako razgovarajte i o opravdanosti kupovine – je li predmet zaista koristan i potreban. Odnosno, važno je da dijete nauči da nije dovoljno samo imati novac da bi se moralo kupiti nešto . ta kupovina treba biti opravdana.

Jedna od stvari koje prvenstveno treba imati na umu je ta da je svako djetetovo ponašanje pod direktnim uticajem roditelja. Drugim riječima, roditelj vaspitnim postupcima ima velik uticaj na djetetovo ponašanje i moguće je preventivno djelovati na to da dijete ne razvije problem konzumerizma, koliko god se to činilo teško i nemoguće u današnjem društvu.

Roditelji ponekad nesvjesno rade grešku da instrumentalizuju sistem nagrada i kazni, odnosno da dajemo poruku djetetu kada je dobro, da će za nagradu dobiti nešto materijalno. Onda se dogodi situacija da dijete dobija stvari, nezavino od konkretne potrebe za tom stvari, pri čemu se gubi i njena vrijednost . To ne znači da nećemo kupovati djeci igračke, ali je važno razmisliti koji je razlog što ih kupujemo i kakvu poruku pritom šaljemo djeci.

Izvor: TPortal