Film Tigrovi, novi je film Denisa Tanović, režisera porijeklom iz Bosne, koji se bavi skandalom koji traje najmanje četiri decenije, a odnosi se na reklamiranje vještačkog mlijeka za novorođenčad majkama u siromašnim zemljama, koje je izazvalo nebrojene patnje i smrti.

Drama u Tigrovima, zasnovana na istinitoj priči, uključuje moralne i ekonomske dileme onih koji su upleteni u strategiju takvih kompanija. Osnova filma je prilično jednostavna. Producent (Danny Huston) i režiser (Khalid Abdalla), koji hoće da snime film na tu temu, i advokat njihovih finansijera, slušaju Ajana, mladog Pakistanca i bivšeg prodavca, kako prepričava svoja iskustva u prodaji formule za odojčad. On mora da ubjedi filmadžije, a naročito advokata, da govori istinu, inače će ih korporacije uništiti na sudu.

Priča počinje desetak godina ranije. Uskoro nakon vjenčanja sa Zainab (Geetanjali), Ajan dobija posao u Lasti, multinacionalnoj kompaniji. U toku priprema, novozaposlene uče da riču kao tigrovi, i da jure za poslom sa nemilosrdnošću. Ajan ubrzo koristi svoj šarm i vještine da nagovori doktore i druge da preporučuju Lastine proizvode. Postaje vrhunski prodavac. Njegovi snovi o bogatstvu i komforu kao da samo što se nisu ostvarili.

Međutim, jedan od doktora sa kojim se sprijateljio, Faiz (Satyadeep Misra), se vraća iz Karačija sa alarmantnim vijestima. “Hoću da ti pokažem nešto”, kaže Ajanu vodeći ga na odjeljenje za bolesnu djecu. Kao što je pojašnjeno u fusnotama filma, Faiz otkriva Ajanu užasavajuću tajnu: “Većina njegovih pacijenata nema pristupa čistoj vodi. Miješaju preparat za dojenčad sa prljavom vodom i daju ga bebama, koje dobijaju proliv. Ili pošto je tako skup razblažuju ga, i prouzrokuju neuhranjenost. Dojenjem bi primili i prirodni imunitet, ali majke ubjeđuju da rađe koriste preparat. Ove bebe umiru kao posljedica Ajanovog posla.”

Užasnut, Ajan na kraju daje otkaz i započinje ono što je isprva kampanja jednog čovjeka protiv Lastine prakse. To je veoma velika kompanija koja može da izgubi puno, a ima snažne veze sa lokalnim političarima pa čak i vojskom. Ajanovoj familiji prijeti propast, život mu je u opasnosti, završava privremeno i u zatvoru. Konačno se povezuje sa aktivistima koji se protive reketiranju koje sprovode mliječne kompanije. Televizijska ekipa snima dokumentarac i vode ga u Njemačku da bi ga promovisao. Tu saznajemo da je u momentu slabosti i straha napravio ozbiljnu grešku, koja će ugroziti projekat.

Osoba na čijem iskustvu je osnovna drama u filmu bazirana, Syed Aamir Raza, je bio prisutan predstavljanja filma na filmskom festivalu u Torontu. Sada vozi taksi u Torontu. U jednom periodu koji je trajao sedam godina nije mogao da vidi ženu i dijete.
Tanović, kao što je počeo da radi na ovom projektu 2006, kada je otputovao u Pakistan i lično se uvjerio da bebe i dalje umiru. Prvobitno finansiranje drame o ovom problemu je propalo zahvaljujući pritisku korporacija. Na sreću, otvorili su se drugi putevi podrške.

Pored činjenice što je dojenje zdravije za novorođenčad, u zemljama gdje čista voda nije dostupna, miješati zagađenu vodu sa zamjenama za mlijeko dovodi do ozbiljnih rizika. Izvještaj Save the Childrena iz 2013. kaže da bi se “95 beba moglo spasiti svakog sata, ili 830 hiljada godišnje, ako bi porodilje dojile neposredno nakon rođenja”.

Oko ovog pitanja je 1997. Pokrenut bojkot protiv Nestlé-a, giganta sa sjedištem u Švajcarskoj. Iako je Svjetska zdravstvena organizacija uvela međunarodni propis reklamiranja zamjena za mlijeko za dojenje 1981. kritičari ističu da ga kompanije sistematski krše.

Niz velikih korporacija, uključujući Nestlé, Danone, Mead Johnson, Abbott, Friso i Enfamil je optuženo za korumpirane načine reklamiranja, uključujući podmićivanje zdravstvenih radnika i zasipanje samih majki poklonima kako bi se privoljele da koriste njihove proizvode.

Prema Save the Childrenu, u Pakistanu “petina od anketiranih profesionalaca u zdravstvu su rekli da su primali poklone od predstavnika BMS kompanija odnosno onih koje proizvode formule.

Istraživanje ove organizacije u Kini je pokazalo da je četvrtina anketiranih majki rekla da su primile poklone, uglavnom od predstavnika BMS kompanija, a 40 odsto “intervjuisanih majki je reklo da su ih direktno kontaktirali predstavnici kompanija koje proizvode hranu za bebe.”

Formula mlijeka za bebe je biznis od 25 milijardi dolara godišnje.

Izvor: www.wsws.org