PIŠE: Milić Raičković, specijalista primijenjene fizioterapije, Udruženje fizioterapeuta

Svjesni smo činjenice da djeca danas zapostavljaju fizičku kulturu. To je jedan od razloga zbog čega se sve česće javljaju deformiteti poput skolioze, krivljenje kičmenog stuba u jednu stranu, kifoze, krivljenje kičmenog stuba prema naprijed, loše držanje, te ravna stopala. Da u zrelijim godinama ne bi dolazilo do ozbiljnijih problema, neophodno je da djeca još u ranom uzrastu praktikuju laganu fizičku aktivnost.

U poređenju s ukupnim čovjekovim životom, rano djetinjstvo je doba “buđenja” psihičkog života, što predstavlja osnovu za cjelokupnu kasniju aktivnost. Ovaj period karakteriše izuzetna pokretljivost psihomotoričkog aparata, a bitno je odojčetu omogućiti što veću slobodu pokreta kako bi moglo slobodno pokretati svoje ruke i noge, kasnije puzati, ustajati, hodati.

Pogrešno je shvatanje da se djeca predškolskog uzrasta dovoljno spontano kreću i da im nije potrebno vaspitno podsticanje. Istina je, međutim, da djeca spontanim kretanjem razvijaju samo neke koštano-mišićne strukture, dok neke mogu zaostajati u svom razvoju. Zbog toga je poželjno djecu podsticati na što raznovrsnije kretanje. Pored hodanja, trčanja i skakanja, potrebno je upražnjavati i puzanje, penjanje, silaženje, provlačenje, hodanje na rukama i nogama, i druge aktivnosti.

U školskom uzrastu, najbolje je početi sa ritmičkom gimnastikom, karateom ili plesom zbog istezanja i jačanja muskulature, kao i zbog pravilnog razvoja. Takođe, ove aktivnosti pomoći će da se dijete socijalizuje i razvije takmičarski duh. Trening i fizičko vaspitanje su takođe značajan faktor prevencije gojaznosti, a nužne su kod djece koja imaju posebne potrebe u razvoju, one koja primaju glikokortikosteroide, ili imaju učestale respiratorne infekcije.

Sportsko vaspitanje ostvaruje se pretežno putem igre, uz korišćenje vazduha, sunca i vode. Poželjno je da vaspitač nenametljivo prati tok igre i rukovodi njime, ali da ne narušava dječiju slobodu i inicijativu. Razumljivo, igrom ne možemo ostvariti sve zadatke neophodne za budućeg sportistu. Za to su potrebne i organizovane vežbe, sa kojih se postupno prelazi na čas fizičkog vaspitanja u trajanju od 20 minuta.

S polaskom u školu djeca dostižu fizičku zrelost, pa je poželjno da se bave sportom. Postoje preporuke koje aktivnosti bi valjalo upražnjavati u zavisnosti od uzrasta, pa je tako preporučljivo u periodu od sedme do osme godine – plivanje i sportska gimnastika; od osme do devete – umjetničko klizanje; od sedme do desete – stoni tenis i tenis; od devete do desete – skokovi u vodi, skijanje; od devete do dvanaeste – nordijske discipline, trčanje; od desete do jedaneste – sportsko-ritmička gimnastika; desete do dvanaeste – brzo klizanje, fudbal, atletika, jedrenje, surfing; jedanaeste do dvanaeste – akrobatika, košarka, rukomet, odbojka, hokej, vaterpolo; do trinaeste – rvanje, konjički sport; veslanje, streljaštvo, mačevanje; a boks i biciklizamse praktikuju oko 14 godine.

Redovna fizička aktivnost i kretanje doprinosi jačanju mišića, pravilnom rastu kostiju, podstiče pravilnu koordinaciju poketa i pravilno držanje tijela, razvija osjećaj za ravnotežu i spretnost. Kretanje doprinosi jačanju imuniteta i štiti od viška kilograma. Takođe, razvijaju osjećaj odvažnosti i odgovornosti kod djeteta, pomažu u jačanju samopouzdanja, kao i u oslobađanju od agresije i negativnih emocija na zdrav način. Osim što doprinosi spretnosti, gipkosti, vitkosti i zdravlju, svakodnevna fizička aktivnost podstiče i funkcionisanje mozga, podiže raspoloženje, te doprinosi pažnji i koncentraciji.

Iako je fizička aktivnost od presudnog značaja za pravilan rast i razvoj, djeca su ipak nedovoljno fizički aktivna. Zato sve veći broj mališana ima problema sa gipkošću, ravnotežom, pravilnim držanjem tijela, prekomjernom težinom. Kako se to ne bi dogodilo i vašem djetetu uvažite savjete stručnjaka i omogučite mu svakodnevnu fizičku aktivnost u trajanju od 60 minuta.

Što su djeca manje aktivna, to su nespretnija i sklonija povredama. Stoga su svakodnevni nestašluci obavezni. Ne treba izgubiti iz vida i da je jedan od glavnih razloga za nedostatak fizičke aktivnosti kod djece roditeljska briga i opomene poput „ne trči, ne penji se, ne luduj“. Zato, umjesto da sputavate djecu u prirodnom i urođenom procesu, dopustite mu da bude aktivno čak i kada to ometa vaš trenutni mir. Naravno, roditelji koji žele da njihovo dijete bude fizički aktivno i sami moraju da budu aktivni, te im sopstvenim primjerom pokažu da fizička aktivnost pričinjava zadovoljstvo i korist za zdravlje.