Ništa na odnos ne djeluje tako razorno kao skrivanje osjećaja. Kada između partnera zavlada ravnodušnost, znači da se veza-brak raspada iznutra. Neki terapeuti kažu da su brak/veza održivi sve dok postoje emocije, bez obzira što te emocije nisu uvijek ugodne. Dok se ljutite, brinete, pa čak i kad razmišljate o tome je li se način na koji volite partnera promijenio u negativnom smislu, sve to još nije razlog za uzbunu prvog stepena.
Problemi ove ili one vrste postoje u svakoj vezi, a dok partneri imaju volje i ulažu napor u rješavanje problema, problemi su uglavnom rješivi. Ali kad im postane svejedno, kad ponestane komunikacije, kad zavlada ravnodušnost, svaki par trebao bi da se zapita postoje li još razlozi za njihov brak/vezu.
Nažalost, oko nas je puno parova koji su dugo ravnodušni jedno prema drugom, ali i dalje žive zajedno. Naime, nerijetko su partneri svjesni da su ravnodušni, ali u pozitivnom smislu ističu kako se nikada ne svađaju. Vezu u kojoj se partneri zbog ravnodušnosti ne sjekiraju i ne svađaju, pogrešno je procjenjivati kao skladnu vezu bez trzavica. Ravnodušnost nije osnova za sretan život, kao ni za bilo kakvu emotivnu vezu.
Stručnjaci vjeruju da, bez obzira da li partneri žive zajedno, odvojeno ili su razvedeni, teško da će se između supružnika ponovno probuditi ljubav.
Ništa na odnos ne djeluje tako razorno kao ćutnja, skrivanje i neiskazivanje osjećanja. Ovo sve dovodi do toga da se odnos pretvori u “ništa”, a opisani način života ne utiče negativno samo na vezu, nego i na ostale segmente života.
Ima parova koji spolja funkcionišu, ali unutar četiri zida između njih je ponor. Ni ne sjećaju se više kad su prestali da razgovaraju. Većina takvih parova sjetiće se da je sve počelo tako što su jedno drugom “nešto zamjerili”. Nisu jasno rekli što im smeta, nisu priznali da su povrijeđeni, nisu podigli glas. Ona je čekala da on prvi priđe, on se nadao da će ona barem nešto reći. Očekivali su da će ljubav, sama po sebi, biti dovoljna da se “nešto dogodi”.
Ako me voli, shvatiće što čini, promijeniće se, potrudiće se. Godine su prolazile, a ništa se nije dogodilo. Samo su se izgubili, kao muškarac i žena. Kao ljudi. Nitko ne kaže da o svemu treba po čitave dane ”razglabati”, ali veza definitivno ne može uspjeti ako partneri redovno ne razgovaraju i ne komuniciraju na druge načine.
Osjećanja su energija: mogu se iskazivati u raznovrsnim oblicima, ali ne mogu biti uništeni. Nemoguće je blokirati jedno osjećanje, a da pritom ne ugušimo i neki drugi. Kada god ne pokažemo da smo ljuti, progutamo dio sebe. Kada partneru ne pokažemo da nas je povrijedio, izgubimo jedan dio svojih osjećanja.
Ako stalno potiskujemo negativna osjećanja, vremenom blijedi i ono što je u nama pozitivno, I postajemo osobe koje međusobno ništa ne osjećaju: ni radost, ni ljutnju, tugu ili ljubav. Dvije biljke koje žive jedna pored druge. To sigurno nije osnova za zajednički život, posebno ne sretan.
Izvor: Psiholog.ba
