Petar Rovčanin je otac koji je nedavno prisustvovao rođenju ćerke Dane i osmočasovnom porođaju svoje supruge, kojoj je bio značajna podrška, i to ne samo moralna. Za portal Roditelji.me ispričao je da je to bilo prelijepo iskustvo koje nikada ne bi mijenjao. Tokom porođaja je aktivno učestvovao tako što je supruzi pomagao da pravilno diše, a na kraju je i presjekao pupčanu vrpcu što smatra posebnim iskustvom koje je u njemu izazvalo nevjerovatan osjećaj. Očevima koji ne žele da prisustvuju porođaju savjetuje da se ne plaše od nepoznatog i to učine zbog osjećaja da pomažu rađanju djeteta. Petar smatra da bi cijena od 79 eura koja se plaća za obuku prisustvu trebalo da bude smanjena kako bi se što više očeva odlučilo da podrži svoju partnerku i da uživaju zajedno u tako važnom životnom trenutku.

Klinički centar je početkom ove godine omogućio porodiljama da imaju podršku partnera ili neke druge bliske osobe u toku porođaja, a Petar je jedna od ukupno deset osoba koje su tu mogućnost do sada iskoristile.

Kao i svi parovi prošli ste obuku za prisustvu porođaju na odjeljenju za ginekologiju i akušerstvo Kliničkog centra Crne Gore. Da li je bila korisna?

Petar: Obuka koju organizuju u Kliničkom centru Crne Gore je trajala nekih pola sata, ali moram reći da ništa novo nismo saznali, tako da smatram da nije bila korisna. Mislim da obuka postoji kako bi se opravdala cijena od 79 eura koja je po mom mišljenju previsoka. Na predavanju smo bili sa još dva para, a tamo nas je doktor uputio u faze porođaja i u ono što je on smatrao da treba da znamo. Ipak informaciju da li će nam vratiti novac ako moja supruga bude morala da se porodi uz pomoć carskog reza ( kada ja ne bih mogao da prisustvujem), on nije mogao da nam kaže. Ipak, svoj dio posla je odlično uradio, bio ljubazan i dao nam druge informacije o porođaju.

Mogućnost prisustva partnera porođaju mi se svidjela, jer prvi put nijesam mogao biti uz suprugu, obzirom da se ona tada porodila uz carski rez, ali sada kada smo planirali porođaj prirodnim putem želio sam da budem uz nju.

Kada je moja supruga prvi put bila trudna ja sam se informisao putem interneta i prikupio informacije koje su me zanimale u vezi trudnoće kako bih bio što više upućen, pa sam to učinio i ovoga puta.

Šta ste novo naučili i saznali zahvaljujući obuci?

Petar: Nisam saznao ništa što već ranije nisam znao, jer sam se dosta informisao putem interneta, ali sam od doktora saznao da ukoliko mi u toku porođaja supruge bude neprijatno ili budem želio da izađem da to slobodno mogu i učiniti pa se kasnije vratiti. Ja sam od ovog iskustva očekivao samo najbolje, i na kraju je tako i bilo.

Možete li da nam opišete svoje iskustvo prisustva porođaju?

Petar: Kad smo stigli u Klinički centar moju suprugu su pripremili za porođaj, a mene su uveli 20-ak minuta kasnije i dali mi odijelo za jednokratnu upotrebu iz higijenskih razloga. Mogu reći da je porođajna sala odlična, lijepo je uređena, krevet je na podešavanje tako da je udoban za trudnicu koja tokom porođaja mora mijenjati položaj, a prostorija je velika i prijatna, što me je posebno radovalo i svemu tome nisam mogao da uočim nijednu manu.

Osoblje je srdačno i ljubazno, nemam nijednu zamjerku kada su oni u pitanju, bili su uz moju suprugu cijelo vrijeme i sve je teklo kako treba.

Naš doktor nas je podržavao za prirodni porođaj što nam je bilo od velikog značaja jer je postojao rizik da placenta pukne s obzirom da je prvi prođaj bio carskim rezom. Moja supruga je premašila termin 5 dana što je puno kad ste u neizvijesnosti, traje vam kao vječnost, a kada tek uzmete u obzir osam sati koliko je trajao porođaj onda je to zaista dugo i nije vam svejedno. Ipak mislim da je mnogo gore čekati van sale, tada je neizvijesnost još veća.

Moram da kažem da se moja supruga pripremala za prirodni porođaj i kada se porađala sa našim prvim djetetom, ali se moj sin okrenuo karlično i morali su da urade carski rez. Taj porođaj je bio na Cetinju, bolnica je mala, ali uredna i ima ljubazno osoblje. Ipak, poslije carskog reza oporavak traje mnogo duže, a beba ne može odmah da sisa jer se daje totalna anestezija majki. Iako je prvi put išlo težim putem, sve se na sreću dobro završilo.

Ovo, drugo iskustvo je bilo ljepše, jer je sve bilo mnogo lakše, ja sam bio uz suprugu tokom cijelog porođaja, a i brže se oporavila. Kao dokaz toga imamo slike na kojima i poslije osam sati porođaja moja supruga izgleda svježe.

Istakao bih da je prisustvo partnera prilično korisno jer sam supruzi pomagao i prilikom kontrakcija da pravilno diše jer nije imala snage. U porođajnoj sali su mi dali i gazu kojom sam joj kvasio usne i vrat kako bih je osvježio, i to joj je puno pomoglo.

Od bola je zaboravljala pravilno da diše, ali čim bih ja počeo ona bi pratila moj ritam i sve bi bilo u redu. Upravo iz tog razloga sam osjetio da sam koristan i jako sam se dobro osjećao. Isto tako, ako bi im nešto trebalo osoblje bi me zamolilo da odem i zovnem doktoricu i sl. Drago mi je da sam svo vrijeme bio uz nju, jer je to nešto što ne bih mijenjao nikada.

Kako se porođaj bližio kraju sve sam više mislio na bebu, da bude dobro i da se zdravo rodi, što se na sreću i desilo, ocijenjena je sa destekom. Jedino što mi je žao je što se nismo bolje pripremili za vježbe disanja kada je krenuo porođaj jer su tada vježbe disanja drugačije nego kada ima kontrakcije,ali smo ipak uspjeli zajedno. Onog trenutka kad je bebici izašla glava ja sam se osjetio predivno kao da sam se ja rodio, taj osjećaj je nevjerovatan. Poslije toga su mi dali da presiječem pupčanu vrpcu što je takođe prelijepo iskustvo i poseban osjećaj. U početku mi nije bilo svejedno jer nisam znao kako to da uradim, a onda mi je babica objasnila da time ne mogu da povrijedim ni majku ni dijete. Nakon toga su mi dali dijete u ruke, ona je tada plakala ali čim sam je prinio licu prestala je. Taj osjećaj je je od svih do tada bio najljepši…

Da li ste ostali sa suprugom i bebom i nakon porođaja?

Petar: Sa suprugom i bebom sam ostao još dva sata nakon porođaja, i tu smo zaboravili na sve bolove i bili srećni što je sve dobro prošlo. Moram da priznam da je žena sposobna da trpi mnogo jaće bolove nego muškarac. Ovo iskustvo mi mnogo znači, a i mojoj supruzi sa kojom sam sve ovo proživio. Sada imam više iskustva i lijepe uspomene.

Da li biste opet prisustvovali porođaju svoje supruge?

Petar: Naravno da bih prisustvovao, a ostalim očevima koji se dvoume da li da prisustvuju ili ne, savjetujem da to učine jer je iskustvo divno.

Shvatam da se ljudi dvoume jer je sve to za njih nepoznato, pa se plaše kako će u sali reagovati, ali kad budu vidjeli koliko pomažu ženi to će ih ispuniti. Iako mi je u početku smetala cijena od 79 eura, odlučio sam da budem prisutan kada se moja ćerka bude rađala jer je to nešto za šta do sada nismo imali prilike, a sada kad imamo trebamo to iskoristiti.

Gledate li sada suprugu „drugim očima“, kako muškarci često kažu da bi im se desilo ako bi prisustvovali porođaju?

Petar: Sa mojom suprugom sam prije svega prijatelj. Imamo lijep odnos, a ovo nas je iskustvo samo još više zbližilo što smatram da bi trebalo da bude slučaj i sa drugim parovima. Porođaj nije nimalo jednostavan i to samo može da ojača partnere jer prestavlja iskustvo više kroz koje su zajedno prošli. Ako i trebaju da gledaju svoje žene „drugim očima“ onda neka to bude u pozitivnom smislu. Iskreno se nadam da će mogućnost prisustva partnera porođaju da zaživi ali je potrebno vrijeme za to. Isto tako smatram da bi i cijena trebala da se smanji kako bi se što više očeva odlučilo da podrži svoju partnerku u tako važnom životnom trenutku.