Pitanje od Irene:

Imam sina od 2 godine. Još kao beba u periodu puzanja počeo je da liže pločice, jede karton i žive krompire. Prije pola godine je počeo da čupka zid, ne pravi naravno razliku da li je to kući ili u domu zdravlja, bitno je da on ručka, od čega se ja ježim. Inače je jako neotporan, svaki viruščić ga napadne, i to mi je dodatno za brigu jer jedenjem zida i… ne unosi ništa što bi trebao u organizmu nego samo bakterije.

Juče smo radili nalaze kalcijum, gvožđe, natrijum, fosfor, kalijum…i sve je ok, sem što su vrijednosti gvožđa malo niže. Pedijatar mi kaže da se gvožđe sada inače i ne daje da se radi, al ajde nemaveze neka je odrađeno.

Dobili smo Ferum sirup da pije mjesec dana, pa da opet vidimo šta će se desiti s nalazima.

Mene interesuje, dal je on jako mali da ide kod psihologa? Dal je ovo uopšte tema za razgovor s psihologom? Napominjem da mu nijesam branila te aktivnosti iz razloga da ne izazovem neku kontra reakciju, prije nego se posavjetujem sa stručnjakom.

Kako da pomognem svom djetetu i odviknem ga od ove ružne navike?

Odgovor pedijatra Nine Mandić iz PZU Doktorica Mica

Hvala Vam na iscrpnom pismu i dosta informacija koje ste lijepo observirali – tako lakše i brže dođemo do odogovarajućeg rješenja.

Na osnovu onoga što ste opisali, kod Vašeg djeteta se radi o medicinskom stanju koje se zove pika-dijete ima sklonost da jede stvari koje nisu za jelo.

Moje je skromno mišljenje da je Vaš pedijatar na pravom putu i da se prvo urade laboratorijski nalazi i utvrdi da li djetetu nedostaju ili se nalaze u smanjenoj količini neki,neophodni sastojci krvi. U Vašeg djeteta je dokazan blagi deficit gvožđa, te je davanje istog pravi početak liječenja.

U većini slučajeva je pika bezazleni poremećaj koji prolazi sam od sebe i ne zahtijeva nikakav poseban tretman.Ukoliko ne bude tako, pedijatar ćr Vas uputi dječjem psihologu da se problem razmotri i s te strane.

Odgovor od  Milice Belade, dipl. psiholog, porodični psihoterapeut

Problem koji opisujete u najvećem dijelu spada u domen medicine tj. pedijatrije. Kada su nalazi Vašeg djeteta uredni i kada pedijatar prati razvoj, trebalo bi da ponašanje kakvo ste opisali i prestane, uz periodičnu kontrolu vrijednosti sastojaka krvi, vitamina i minerala u organizmu, čiji nedostaci, po teoriji, i mogu da izazovu ovakvo ponašanje. Pored toga, postoji mnogo toga što Vi kao majka možete uraditi, na psihološkom nivou.

Vaš sin je suviše mali da ide kod psihologa, ako razvoj normalno teče, ako je na vrijeme prohodao i progovorio za tim nema ni potrebe. Međutim, zdravo dijete je prirodno radoznalo i naravno da će pokušati različita ponašanja bez ideje o tome šta to ponašanje znači i do kojih posledica može dovesti. Konkretno, ako mu Vi ne zabranite da liže pločice i ne naučite ga da to ne treba da se radi, on samostalno neće procijeniti da to ne valja.

Dakle, treba da se fokusirate na korekciju njegovog ponašanja. To ćete postići tako što ćete davati jasne instrukcije vezane za prestanak određenog ponašanja i to riječima kao što su “Ne” ili “Prestani”. Ako to ne funkcioniše, uz iste instrukcije potrebno je da ga fizički izmjestite iz određene situacije. Pored toga, nagrađujte dobro ponašanje i pohvalite adekvatne promjene. Roditelji su osobe koje će dati mogućnost da dijete razvija svoje sposobnosti i razvija kreativnost ali na adekvatan način koji neće ugroziti zdravlje djeteta.