Polazak u školu veliki je događaj i novo iskustvo za svako dijete, ali i za roditelja. Dijete napušta zaigrani svijet u vrtiću i čekaju ga mnoge promjene. Roditelji se boje upravo tih promjena, ali uz razgovor s djetetom mogu se izbjeći problemi i strahovi.

Iako se strah javlja zbog neizvjesnosti jer dijete ne zna što ga čeka, odvaja se od roditelja i odlazi u nepoznato okruženje u kojem će boraviti s nepoznatom djecom i nastavnikom, roditelji ga u većini slučajeva mogu preduhitriti.

Djeca mogu pokazivati strah na različite načine, od postavljanja mnogo pitanja i izražavanja briga plačem do psihosomatskih smetnji (glavobolja, bol u stomaku).

Psiholozi kažu da je važno da roditelji prepoznaju taj strah i kroz razgovor s djetetom probaju odgovoriti na što više njegovih pitanja, da ohrabre dijete i pruže mu podršku. Što više roditelji približe iskustvo koje dijete čeka u školi, samu zgradu i ono što se očekuje od djeteta, to će mu biti lakše.

U razgovorima s djetetom važan jepozitivan stav prema školovanju, školi i nastavniku kako bi i dijete steklo utisak da je to nešto čemu se treba radovati, pa čak i ako sami nemate pozitivno iskustvo. Jednako je tako važno da upozorite bliske prijatelje i članove porodice da izbjegavaju stereotipne rečenice poput: “Sada više nema igranja, krećeš u školu.” Koliko god oni misle da je to zabavno i da se malo šale s djetetom, ovakve rečenice mogu ostaviti jako negativan utisak i usaditi strah.

Važno svakodnevno razgovarati o tome što se događalo u razredu, ali bez prevelikog pritiska. Djetetu je potrebno vrijeme prilagođavanja i ne treba imati velika očekivanja. Nekoj djeci jednostavno treba malo više vremena da se snađu u novoj situaciji, a u procjeni će svakako pomoći i učitelji, s kojima od prvog dana treba imati direktnu i iskrenu komunikaciju.

Ukoliko dijete duže vrijeme pokazuje otpor i strah od ostanka u školi, posavjetujte se s nastavnikom i stručnim suradnikom u školi. Njihovo dugogodišnje iskustvo svakom roditelju može biti od velike pomoći.

Roditelji se često brinu pitajući se hoće li djetetu biti teže ako nema predznanje. Zapravo je pisanje, čitanje ili brojanje manje važno od samopouzdanja i emocionalne spremnosti. Ako se dijete dobro osjeća i ima dobru komunikaciju s učenicima i učiteljicom, lako će svladati program i napredovati.

Izvor: Tportal.hr