Kako u vrtić krenuti sa osmijehom?

adaptacija

PIŠE: psihološkinja Lidija Mirković, vrtić Kućica

Drage mame i tate,

Nalazimo se pred zajedničkim zadatkom, a sa istim ciljem kako da se vaše dijete što brže i lakše privikne na kolektiv!

Nema ˝čarobnog štapića˝ – vrijeme prilagođavanja diktira samo dijete, a mi mu pomažemo zajedničkom saradnjom, sa puno obostranog povjerenja!

Povjerenja i saradnja roditelja i vaspitača je prvi korak u uspješnom prilagođavanju djeteta.

Adaptacija ili prilagođavanje podrazumijeva privikavanje na novu sredinu, susret sa odraslim nepoznatim osobama, sa većim brojem nepoznatih vršnjaka, novom vrstom hrane itd.

Prosječna adaptacija djeteta traje 2-3 nedjelje. U tom periodu dijete boravi kraće u kolektivu (vrijeme boravka zavisi od reakcije djeteta).

Period prilagođavanja boravka u kolektivu roditelj treba da započne početkom, a ne krajem nedjelje (vikend je veliki prekid za djecu).

U ovom periodu dijete može ponijeti omiljenu igračku, flašicu, cuclu…

U adaptaciji ne prekidati na silu navike stečene u porodici npr. sisanje prsta, ljuljanje, nošenje, uspavljivanje.

Kao što i odrasli reaguju na promjenu sredine, tako i djeca pokazuju reakcije pokazuju reakcije na svoj način – plakanjem, ljutnjom, odbijanjem hrane, bilo kakve saradnje, padom imuniteta i češćim razbolijevanjem, poremećajem sna itd.

Na vijeme adaptacije utiče pored djetetovog emotivnog statusa (temperamenta) i porodica – okruženje što znači da roditelji moraju biti opušteni i spremni na saradnju.

Prilikom uključivanja djeteta u kolektiv pored pozitivnih očekivanja, roditelj može imati ili osjećati – nesigurnost, nepovjerenje, krivicu, strepnju.

U mlađem uzrastu djetetu su razumljiviji neverbalni znaci komunikacije (˝govor tijela˝) tako da će ono prepoznati roditeljsku nesigurnost, strah.

Nikako nemojte emotivno da reagujete pred djetetom npr. Teško se odvajate od djeteta kada ga ostavljate u kolektivu, plašite ga pričama o vrtiću, plačete pred djetetom.

Isplanirajte svoje vrijeme i obaveze u tom periodu tako da se maksimalno posvetite djetetu (adaptacija se ne može ubrzati zbog vaših obaveza na poslu).

Ne dolazite sa predrasudom da će se dijete lakše adaptirati u kolektivu ako se prethodno odvajalo od vas u kraćim vremenskim intervalima npr. Odlasci u igraonice ili posjete rođacima.

Medicinskoj sestri – vaspitaču objasnite sve detalje vezane za život vašeg djeteta – navike o hranjenju, spavanju, igri itd.

Važan trenutak je i usaglašavanje tj. jedinstvo dnevnog ritma koji se primjenjuje u kolektivu i porodici jer obezbjeđuje lakšu, bržu i trajnu prilagođenost djeteta.

 

SOS linija baner

Comments

  1. Moje curice su jedva cekale da krenu u vrtic….bar mjesec dana ranije sam im detaljno objasnjavala kako ce im tamo biti , ko ce ih cuvati , zasto tamo moraju biti…ma, sve do najsitnijih detalja.Par puta smo i isli do vrtica da vide kako je tamo, pa su one jedva cekale dan kad ce moci da udju tamo.Prvog dana su me poljubile i odmah uhvatile vaspitacicu za ruku , bez ikakvih problema.Obje su krenule kada su imale 2 i po godine ,pa ne znam kako sve to prihvataju mladji ili stariji od tog uzrasta.Takodje , rekla sam im da sam ponosna sto su sad tako vec “velike” da mogu ici u vrtic , pa su se one osjecale mnogo vaznim zbog toga. 🙂

  2. Iskreno mi smo super prosli sa decicom sto se tice vrtica!Ali ako je vaspitacica nesto vikala odmah bismo primjetili na dijete,jer nije sa osmijehom islo!Bitno je da ih vaspitaci sa osmijehom prihvate,a mi objasniti kao sto Sanja kaze!Vrtic je zakon,jos ako imate srece da se djetetu dopadne vaspitac,onda je sve ok!

  3. I budite spremni da ne ide sve glatko pa cak i kad sve uradite kako treba i klinci jedva cekaju da dodju u vrtic. Npr, kod mog cetvorogodisnjaka sve je bilo super do susreta sa uplakanim klincima na vratima ucionice i bucnog horskog placa za mamama i tatama. Samo je stavio ruke na usi, izasao koracima unazad i rekao: “ja ti ovamo necu”. I onda 2-3 sedmice odlaska nevoljno i uz kratko ‘cao’ na vratima bez predomisljanja i padanja na plac i molbe.

Leave a Reply