Djeca su vam prošle školske godine popustila u školi, ocjene su “pale”, možda je čak došlo i do “popravnog”. Ove godine ste odlučili da se i vi aktivirate. I, da, zaista možete pomoći svojoj djeci da poprave uspjeh, a da to oni gotovo i ne osjete.
Ipak, morate imati na umu da ne smijete ni pretjerivati niti se previše miješati i kritikovati – granice moraju biti postavljene, ali sloboda je obavezna. Treba pronaći motivaciju i inspiraciju, a ne uvoditi “policijske časove”.
Rutina i organizacija
Uspostavite djeci rutinu. Ustajanje u isto vrijeme, doručak, pakovanje, spremanje – škola. Naviknite i djecu da čitaju bar 20-tak minuta, recimo, pred spavanje. Na taj način stiču naviku i držanje knjige u rukama im postaje prirodno. Takođe, dopustite im da iskažu šta misle o određenoj temi ili nečemu šta su pročitali u knjizi.
Podstičite ih na razgovor
Poželjno je da dijete svako veče pred polazak na spavanje (ili u toku dana, poslije učenja i domaćih spakuje stvari za školu, torbu i, pripremi odjeću. Na taj način, ujutro imate dovoljno vremena i za miran doručak, pa i kratku priču.
Pokažite djeci koliko je organizacija bitna – ne morate im vi nametnuti tempo, neka oni nađu svoju šemu – čak i kreativni haos ima neki svoj red, iako se tako ne čini.
Mirni kutak
Obezbijedite djeci mirni kutak u kom mogu da uče u tišini, da se organizuju. Neki roditelji tvrde da je u tom slučaju najbolje da dijete tu nema pristup internetu ili igricama.
Tokom radnih dana vrijeme provedeno za računarom, igricama i pred TV-om mora biti ograničeno. Mora se tačno znati kada i koliko vremena dijete ima za ove “aktivnosti”. Pokušajte da ih zaniteresujete za neke zanimljive edukativne stvari. Ako su kod vas na TV-u radije viđene edukativne emsije ili dokumentarci onda će i dijete biti zainteresovanije za istraživanje, učenje, predmete.
Znatiželja i slobodno vrijeme
Problem sa današnjom djecom je, na žalost, što im je mašta uspavana, znatiželja uljuljkana i malo toga ih interesuje. Trudite se neprestano (ali ne i napadno) da dijete zainteresujete za neke aktivnosti, teme, oblasti (posmatranje zvijezda, volonterizam, sport, pjevanje, klub knjige, recitatorska sekcija, …). Uključite ih u razgovore, pitajte za mišljenje, natjerajte ga da se zainteresuje za neku temu (neka to bude vezano za, recimo, teme iz istorije u vrijeme kada u programu rade tu oblast ili ih odvedite za vikend na mesto o kom su učili na času geografije).
Takođe, ne zaboravite na dječije slobodno vrijeme. Recite im: “e, pošto si danas ispunio sve svoje obaveze, učio si, uradio zadatke, sada možeš da radiš šta želiš, ako treba pomoć “, tu smo.
Nastavnici, ocjene, pritisak
Budite u kontaktu sa učiteljima ili nastavnicima. Informišite se o svom djetetu, možda i nastavnik ima neke ideje kako pomoći.
Ne kontrolišite ocjene deteta prestrogo. Ako znate da se posvatilo nečemu, da se trudi, da mu je stalo, ocjena i nije toliko bitna, veća i bolja će sama po sebi doći, ako volja postoji. Zato pohvalite dijete za trud, ne za ocjenu.
Pazite takođe da ne pritiškate djecu previše. Pritisak i to “moranje” da budu bolji može samo da da loše rezultate. Morate se naoružati sa strpljenjem i pažnjom.
Izvor: Lifepress magazin
Irena Dimic Stijovic
Nase skole su po mjeri ekstrovertnih osoba tako da ako imate introvertno dijete njegovo znanje prepoznaju samo vjesti ucitelji…
Marina Brkan
Tačno!!!
Pavle Branka Tomanovic
A sta ako nista od navedenog “ne pali”?
Sta ako nemate dovoljno strucnog nastavnika s kojim bi porazgovarali i posavjetovali se?Sta ako vam nastavnik daje savjete kao da ste retardirani,u smislu “napustite posao,ucite s djetetom,jer skola je prioritet?” Eto,ja glupaca mislila da je prioritet obezbijediti djetetu normalne uslove za zivot. -.-
Sta ako vam dijete pohadja seosku skolu,u kojoj se,da se ne lazemo,zaposljavaju manje strucni kadrovi?Sta ako u tim manjim sredinama najvazniju ulogu igraju komsijski,rodbinski i slicni odnosi,pa vase dijete uz ulozen trud jedva dobije prelaznu,a drugo dijete,koje doslovno blage veze nema ni o cemu,ali mu mama radi u toj skoli,dobije istu ocjenu?
Kako tada objasniti djetetu da je to “normalno”?