PIŠE: Dubravka Lazarević, psiholog
Ova priča je vjerovatno kod većine žena započela godinama ranije kad se, zbog raznoraznih iskustava naših mama, baka, strina, tetki i ostalih, kao i zbog kojekakvih filmskih scena, u nekima od nas stvorio strah od porođaja ili tačnije, strah od porođajnih bolova, koji su inače, jedini bolovi koji ne signaliziraju da nešto nije u redu.
Naprotiv, oni ukazuju da je porođaj počeo, a njihovo učestalo javljanje i pojačavanje intenziteta znači da se grlić otvara, a porođaj bliži kraju.
Kao što sam već ranije navela, pomalo u šali, pomalo u zbilji, pomenuti strah uglavnom uzrokuju priče žena koje su se već porodile, najčešće preuveličane, ali i nepoznavanje procedure i prostora u kome će porođaj da se odvija, kao i gubitka kontrole nad sopstvenim tijelom.
Strah od porođaja je normalan.
Mnoge žene u prvoj trudnoći nikada ranije nisu imale priliku vidjeti kako porođaj izgleda. Upravo zbog toga mlade buduće majke žele se što bolje pripremiti za porođaj.
Normalna zabrinutost koju žene osjećaju može biti produktivna i podstaći ih da naprave najbolje odluke za sebe i za svoju bebu, ali može biti i obrnuto kada se javi neproduktivan strah od porođaja, uslijed čega ne mogu donositi ispravne odluke i pri tome uživati u trudnoći.
Osim što onemogućava adekvatnu pripremu buduće majke, pretjeran strah može stvoriti probleme i u toku samog porođaja.
Kada rađate prvi put,naravno da ulazite u nešto potpuno nepoznato. I kao što to vjerovatno već i same znate niko se ne osjeća potpuno sigurnim kada treba nešto učiniti prvi put.
I šta vam je onda činiti?
Pa, postoje dva načina kako se nositi sa tim strahom; možete strah ignorisati ili steći što više znanja o onome što vas plaši.
Da li vam je poznat osjećaj kada se pokušavate zaposliti nečim što će vam odvratiti misli od porođaja, e ako jeste, onda ste vi u onoj grupi koja je odabrala da ignoriše strah, te je moguće da se neprijatno iznenadite onim što vas čeka.
S druge strane, ako saznate šta se sve dešava tokom porođaja, ako čitate knjige, pretražujete internet, pohadjate Školu za trudnice, naučite pravilne tehnike disanja I kada ste sigurni u sebe prilikom porođaja, te kad znate što vas čeka, veća je vjerovatnost da će vam porođaj ostati u prijatnom sjećanju.
Prevladavanje straha je prvi korak ka normalnom i prirodnom porođaju bez komplikacija.
Izvor: DrFeko
Divno iskustvo sa oba porodjaja , sve to priroda sama sredi 🙂
Jeste strah me je bilo svaki put,nije normalan izostanak straha jer unaprijed zna? da ?e? da se suo?i? sa bolom!Meni je pomogla babica koja mi je rekla da se ni jedna nije porodila bez bola pa ne?u ni ja,prihvati to tako stisni zube i izguraj,bit ?e br?e a i svima lak?e.
mora da boli.neku manje neku vise.svakoj bi zeni pozeljela moje porodjajne “muke”
Kod mene to nije bio strah ili jeste ali ja ga nijesam prepoznala od ogromne koli?ine uzbu?enja ?to ?u imati bebu..Normalno je i imati strah ali nekako misli pozitivno i uvijek bude dobro..
iskreno ja nemam ba? ljepo iskustvo ?to se ti?e porodjaja… iako na carski, nekoliko dana kasnije, me je u?asno boljela rana.. ali sve se to zaboravi posle, kada ugledate va?u bebu… u mom slu?aju dvije bebe:) samo hrabro… najljep?e je biti mama. <3
Posle komplokacija u trudno?i moji porodjaji su bili kao boravak u spa centru. Taj bol meni noje bio ni?ta stra?no i porodila bih se jo? hiljadu puta
Prvi ,,malo tezi”,zavrsen carskim,poslije toga jos dvije sekcije ,sve u svemu SUPER 😉
strah je sasvim beznacajan u odnosu na ,,ishod,,-krenite na porodjaj sa svijescu da cete otvoriti put jednom novom zivotu koji je dostojan i vecih muka-nista strasno,nista ljepse:)
Jedini strah koji me pratio na prvom, a nakon prilicno teske trudnoce, jos tezem porodjaju bio je: kako cu, zaboga tom sicusnom stvorenju ovako corava da kratim noktice? 🙂 Imam jako visok prag tolerancije na bol, pa jasno, ne mogu da razumem strah od bola. Ali ovaj sasvim iracionalan strah od kasnijih kracenja noktica mozda je bio samo paravan za neki mozda razumniji strah. Kako god, plasile se ili ne na porodjaju, strahovi razni su sastavni deo roditeljstva! Samo neka su nam bebe zdrave i vesele! :*
Strah je prirodan…i nas su u strahu i rodili i odgajali,sve sto se ceka mora doci…a i sve sto pocne zavrsi se takoo…sve se zaboravi kada se vidi beba 🙂
Xaxa dobra si Kaja Milacic sa nokticima :))) mene nesto nikad nije bila frka oko toga, al kad sam dosla iz porodilista, mislila sam da sam sve upamtila, pa sam na prvom presvlacenju pocela da se znojim…kako ono bjese…pa mu stavih pelenu naopako xaxaxa. E, sad nas ceka obnavljanje gradiva 🙂 jeste da ce na carski, ali ipak imam tremu 🙂
Nijesam imala strah, odbijala sam da slusam o tudjim iskustvima, svjesna toga da smo svi razliciti. Doduse prag tolerancije kad je bol u piranju kod mene je visok, a takodje i svijest o situacijama u kojima se nalazim. Prema tome, znala sam, nema lakog porodjaja, svaki je na svoj nacin i tezak i lijep, bitno je slusati prvo svoje tijelo, a zatim i strucno osoblje koje je pored tebe. I naravno, svi smo razliciti, neke zene olaksaju bol vikom, moje misljenje je da se u tisini bol bolje podnosi. 🙂 etooo buduce mame, ne plasite se, sve je to normalno, vjerujte cim ugledate tu malu veknicu zaboravite na sve! Osmijeh preplavi cijelo lice i bitan je samo taj mali zivot :)) vise straha sam imala kasnije, ali i to se brzo prevazidje, korak po korak 😉
Disanje I meditacija su meni pomagali kad me uhvati panika.
Nikakav strah,samo trema koja je bila prisutna tokom porodjaja.Skola za trudnice-nesto sto bih svima preporucila,jako su mi pomogle sve vjezbe i tehnike koje sam naucila tamo.A porodjaj kao porodjaj trajao je kratko,kontrakcije su te koje su bolele,barem u mom slucaju,ali sam to prevazisla vrlo lako upravo zahvaljujuci vjezbama koje sam naucila u gore pomenutoj skoli.Prirodan porodjaj,oporavak koji je savrseno prosao,i najvece blago-mali andjeo u mojim rukama kao nagrada posle 9mjeseci zeljnog iscekivanja.Najvaznije je da budete psihicki spremne,da ne slusate lose price,mislite na to kako cete ubrzo imati nesto najlepse na svetu,sve drugo-manje je vazno.Ja opet napominjem da je ovo moje iskustvo,da sam savrseno prosla,sto bih pozeljela svim drugim buducim mamama.Srecno drage zene <3
MAME samo naprijed radjajte slatke bebe,ne slusaj te nikoga
ne treba samo slusati kako su druge prosle na porodjaju jer prag tolerancije na bol nije kod svakog isti neko ima visok neko ne al sve u svemu slusati babicu i misliti pozitivno sve prodje super i bol se zaboravi cim ugledas svoju bebicu 🙂
Do sedmog mjeseca sam imala basss veliki strah, onda sam pocela u skolu za trudnice kod sestre Dajane, divne zene, i potpuno smireno i pripremljeno posla da se upoznam sa svojim sinom koji eto sjutra puni godinu :)))))
straha nije bilo jer nijesam ni razmisljala i slusala svakojaka iskustva i prenemaganja zena, dosla poslusala babicu sa savjetima i za cas se porodilla da se ja sjecam bez nekih bolova:-) Plakala sam prije ulaska u bolnicu kako cu tri dana bez kuce,jedino me je to opterecivalo!