PIŠE:Milica Belada, dipl.psiholog, porodični psihoterapeut
Razvod sam po sebi pred porodicu postavlja mnoge izazove, mnogo je zadataka koje treba uraditi, granica koje treba postaviti, odnosa koje ponovo treba uspostaviti. Čak i kada je sporazumni, kada su obije strane saglasne i sarađuju, razvod je emocionalno zahtjevno iskustvo za sve uključene strane.
U ekstremnim situacijama razvod se završi potpunim prekidom kontakta, ne samo između partnera već i između jednog roditelja i djece. Pri tom odnos nije razriješen već jednostavno prekinut. Taj emocionalni prekid podrazumijeva ili fizičko izmiještanje iz zajedničke sredine i odsustvo bilo kakvog kontakta ili može predstavljati fizičku prisutnost ali bez ikakvog bavljenja “osjetljivim” temama ili iskrene emocionalne razmjene. I u jednom i u drugom slučaju problem se ne rješava.
Bez obzira što nema logičkog, razumnog objašnjenja za takvim prekidom odnosa, osoba koja prekid inicira ima svoje razloge za to. I taj razlog neće saopštiti. Stoga je bilo kakav pokušaj verbalnog ubjeđivanja, neće donijeti nikakve pozitivne promjene. Često je takav prekid odnosa ustvari način da se izbjegne suočavanje sa mnogim bolnim i osjetljivim temama koje će dovesti do velikog iscrpljenja ili do potencijalno značajne promjene.
Ako je u pitanju roditelj koji odbija odnos sa djecom, što su djeca starija, komplikovanije će biti posledice ovakve dinamike. Takav prekid vjerovatnoje rezultat dugogodišnjih nerazriješenih situacija najčešće među roditeljima, koje su se vremenom dodatno komlikovale. Teškoća u tome je što ne znate razloge prekida odnosa, ne znate kako se druga strana osjeća, ne vidite smisao ni svrhu takvog ponašanja. U takvoj situaciji, nemoguće je da djeca ne osjećaju da su odbačena od strane jednog roditelja. Takva osjećanja često pokreću na ponašanje koja mogu pojačati udaljenost, kao što su osveta, agresija i sl. U suštini je svako takvo ponašanje odraz tuge i žalovanja za izgubljenim odnosom.
Nerazriješn odnos, kao i svaka nezavršena priča, donosi mnoge dileme i strahove, nadanja i ponovna razočarenja. Naročito je to slučaj, ako je roditelj koji je napustio porodicu uspostavio dobre odnose sa drugom djecom, drugim partnerom. To je uobičajen način ponašanja i moguć je zbog toga što roditelj sa novim osobama može iz početka da gradi odnos onako kako sam želi. Nije rijetko da drugim osobama bude naročito privržen i posvećen. Takvo izrazito pozitivno uključivanje u izgradnju novog odnosa najčešće je način da se umanji uticaj izgubljenog odnosa.
Podrška drugog roditelja je u tom slučaju jako važna za djecu. Važno je znati da odluka o prekidu odnosa ne zavisi od djece. Emocionalni prekid kakav smo prethodno opisali lična je odluka i odnosi se samo na jednu osobu, koja emocionalni prekid inicira. Emocionalni prekid može da bude dugotrajan, može i da se prekine nakon određenog perioda. Ukoliko relacija do tada nije suviše ugrožena, odnos se može ponovo uspostaviti.
