Znate li šta je hiperroditeljstvo? To je noviji termin i označava kompulzivni poriv za usavršavanjem svoje djece, a obično je rašireno među mladim, obrazovanim i ambicioznim roditeljima.

Roditelji žele da priušte svojoj djeci najbolje – smatraju da im trebaju, ako mogu, ponuditi sve ono što oni nisu imali. Dati im najbolju podlogu za bolju budućnost. Tjeraju ih da od malih nogu idu na balet, na plivanje, na razne treninge, a ne pitajući šta je to što djeca zaista žele, koliko toga je njima zaista potrebno, da li će im to pomoći toliko u budućnosti ili dovoljna samo jedan aktivnost i više druženja i igranja, slobodnog vremena sa vršnjacima?

Da li se iza ovog hiperroditeljstva ustvari kriju ambicije roditelja, želja da djeca ostvare ono što oni nisu uspjeli ili da prikažu drugima da su oni savršeni roditelji?

Plan

Roditelji naprave djeci sami ili ih tjeraju da naprave plan, da se ponašaju po šablonu. Ako roditelji imaju isplaniran dan i raspored šta trebaju uraditi smatraju da to djeca trebaju početi od malih nogu. Odlazi u školu, pa na balet, pa na plivanje, pa na časove klavira, pa na izlet sa školom, pa tu je vrijeme za učenje, pa posjeta dedi i baki, pa vrijeme za spavanje, … Sve je isplanirano. To, smatraju neki stručnjaci, djecu strahovito opterećuje i uništava im onu bezbrižnost koju treba da ima svako djetinjstvo.

Istina jeste da je dobro da djeca uče i da idu na razne treninge i časove, ali pažljivo treba izabrati samo nešto od toga i to posebno nešto što dijete želi, što mu odgovara i pričinjava zadovoljstvo.

Tražimo li od djece previše?

Sve više je pedagoga i psihijatara koji ističu da su roditelji u ovoj priči otišli predaleko. Djeci je potrebno vrijeme kada su oslobođeni od naših nametnutih planova, da istražuju svijet sami, po svojim uslovima, svojim putem. Tako oni uče da sami razmišljaju, izmišljaju i da se druže. Žele da uživaju u otkrivanju svijeta na svoj način, da sami dođu do zaključka ko su, a ne da im mi nacrtamo šta je to što treba da žele.

Naravno, to ne znači da treba da odustanemo od aktivnosti za djecu, jer su ona dobra za njih, njihovo samopouzdanje, druženje, učenje, razvoj, … Međutim, važno je znati kada smo preterali.

Posmatrajte dijete

Ograničite broj aktivnosti i trudite se da dijete ima dovoljno vremena koje im ostavljeno potpuno slobdono na raspolaganje. Pratite da li su srećni sa svim timaktinostima, da li dobro spavaju i bude se odmorni, da li jedu normalno, da li raspoloženi idu u školu, da li završavaju zadatke, …? Ako je nešto od ovog narušeno djecu ste vjerovatno zatrpali obavezama. Ako ste već ušli u fazu da dijete ima svoj raspored to je znak da nešto nije uredu. Obavezno djetetu dajte vrijeme kada je potpuno slobodno i treba mu dosta tog vremena.

Posljedice hiperroditeljstva

Ponekad je tu samo riječ o roditeljskim ambicijama bez osvrtanja na želje djece. Guranje djece koja još ni u školu nisu krenula da uče engleski jezik, da pohađaju posebne časove nije poželjno. Dijete mora da se igra. Učenje jezika u tom periodu gotovo da nema efekta. Ne pretvarajte djecu u „super ljude“, prihvatite ih takve kakvi su i pustite da upijaju svijet uz samo malo usmjeravanje.

Kada neko zagazi u hiperroditeljstvo može izazvati i suprotan efekat – naštetiti djetetu. Od prevelikog pritiska može da se desi da mu se sve te obaveze u ranoj dobi gotovo zgade i da iz revolta krene suprotnim putem, da se inati, da odbija hranu, …

Imajte uvijek na umu da vi treba da živite sa djetetom, a nikako umjesto njega.

Izvor: LifePressMagazin