Nježne riječi, spremanje doručka, ručka i večere, pranje i peglanje garderobe, učenje i spremanje za školu devetogodišnjeg sina samo su neke od obaveza Podgoričanina Z.D. koji je, nakon tragične smrti svoje supruge, postao samohrani otac. On je, međutim, samo jedan u nizu samohranih očeva u Crnoj Gori, kojima se tačan broj ne zna jer o tome ne postoji evidencija nadležnih.

Život mu se iz korijena promijenio prije četiri godine, kako Z.D. navodi u razgovoru za Dnevne novine, kada je spletom nesrećnih okolnosti ostao bez supruge.

Kao i većina očeva u Crnoj Gori koji vode računa o domaćinstvu i obavljaju “muške poslove”, nakon tragičnog odlaska supruge bio je prinuđen da se u koštac uhvati s poslovima koje nikad ranije nije radio. Čak ni u vrijeme dok je bio student u Sarajevu, gdje je živio sam.

“Od svega najteže, međutim, bilo je djetetu od pet godina objasniti da njegove majke više nema. Posebno u momentima kad je ona ranije najviše bila pored njega. Ali izbora nijesam imao. Ili da klonem duhom, ili nastavim da se borim”, priča sagovornik DN.

Priznaje i da je tek tada shvatio koliko je ženama, a posebno samohranim majkama, teško da nastave bez životnog druga.

“Danas je teško preživjeti i sa jednom, a kamoli s dvije plate. Da ne govorim koliko je u razvoju djeteta važno prisustvo oba roditelja. Mom sinu i danas majka nedostaje. To je praznina koju ja, koliko god ljubavi da mu pružam, ne mogu da popunim. Ona će uvijek ostati kao ožiljak na njegovoj duši”, kaže Z.D.

Na pitanje što mu daje snagu da se bori, objašnjava da je dovoljan samo jedan osmijeh njegovog sina.

“Kad god uspijem da mu izmamim osmijeh, znam da sam na pravom putu. Nije lako, ali čovjek mora da se bori, život je borba neprestana”, priča Z. D., uz napomenu kako je danas svom sinu i otac i majka, jer je prinuđen da, kako nasljenik to ne bi osjetio, obavlja i one poslove koje tradicionalno u Crnoj Gori obavlja žena, odnosno majka.

No, naš sagovornik je, samo jedan u nizu samohranih očeva u Crnoj Gori. U našoj zemlji, naime, ne postoji tačan podatak o broju samohranih očeva.

Evidenciju o samohranim očevima ne vode u centrima za socijalni rad, a nije poznato ni da je rađeno istraživanje koje bi utvrdilo koliko u Crnoj Gori ima samohranih roditelja. Sa druge strane, u susjednoj Srbiji navodi se podatak da u toj zemlji ima gotovo 76,5 hiljada samohranih očeva, četiri puta manje nego samohranih majkih, kojih je 300 hiljada.

Nije nepoznanica i koliko je teško samohranim majkama u današnjim okolnostima izvesti dijete na pravi put. No, ako se uzme u obzir činjenica da majku u procesu odgoja djeteta niko ne može da zamijeni, onda je jasno sa kakvim se sve teškoćama suočavaju samohrani očevi.

“Centri za socijalni rad ne vode posebnu evidenciju o samohranim roditeljima – korisnicima nekog od prava iz socijalne i dječje zaštite, jer se oni tretiraju kao i svi korisnici ovih prava”, saopšteno je Dnevnim novinama iz Ministarstva rada i socijalnog staranja.

Pojasnili su i da samohrani očevi, odnosno samohrani roditelji, mogu ispuniti prava ako su zadovoljeni zakonski kriterijumi.

Samohrani roditelji mogu ostvariti neko od prava iz socijalne i dječje zaštite, kao što su materijalno obezbjeđenje porodice, lična invalidnina, dodatak za njegu i pomoć, pomoć za vaspitanje i obrazovanje djece i mladih sa posebnim obrazovnim potrebama, troškove sahrane, jednokratne novčane pomoći, ako ispunjavaju zakonske uslove, saopštili su iz Ministarstva.

Pojasnili su i da zaposleni u centrima za socijalni rad često pružaju savjetodavnu podršku i  samohranim roditeljima koji nijesu korisnici socijalnih prava.

U najnovijem izvještaju Bijele kuće objavljeno je da u svijetu sedam odsto porodica sa djecom čine samohrani očevi.

Prema tom izvještaju, otac je “glavni roditelj” čak svakom petom djetetu mlađem od pet godina čija je mama zaposlena. Tata je, naime, taj koji se stara o fizičkoj i mentalnoj dobrobiti djeteta, bez obzira na to da li je zaposlen.

Stručnjaci Bijele kuće ističu da se u posljednjih 25 godina udvostručio broj očeva koji ostaju kod kuće  sa djecom dok majka radi, kao i da je trostruko veći broj samohranih očeva, od kojih većina spada u kategoriju zaposlenih roditelja.

Očevi danas provode najmanje sat više u domaćinskim poslovima nego 1965. godine. Podaci pokazuju da je procenat očeva koji pomažu djeci u izradi domaćih zadataka porastao sa 58 odsto, koliko ih je bilo 2002, na 62 procenta, koliko je bilo 2010. godine.

Procenat očeva koji čitaju svojim mališanima porastao je za deset odsto i sada iznosi 65 odsto, a onih koji kupaju svoju djecu i presvlače im pelene sa 82 na čak 95 odsto.

Međutim, sa porastom broja očeva koji postaju posvećeniji porodici raste i broj onih kojima teško polazi sa rukom da usklade zahtjeve porodice i posla – podaci govore da čak 30 odsto očeva, odnosno majki, nema plaćeno porodiljsko odsustvo, odnosno odsustvo radi njege djetet”, konstatuje se u izvještaju Bijele kuće.