Školski praznici su započeli. Velik broj djece u ovim vrućim ljetnim mjesecima krenuće na more ili na selo i dio njih se odvojiti od roditelja. Vrijeme je to kada “baka servisi” postaju opcija za veliku većinu roditelja.

Odlazak kod bake i djeda, na more ili selo podrazumijeva pomiješane emocije kod vašeg mališana. Iako se uglavnom raduje aktivnostima koje će mu donijeti promjena okoline i boravak s bakom i djedom i nekim novim prijateljima, djeca (pogotovo ona mlađa) često osjećaju tugu i strah zbog odvajanja od roditelja. Čak se i roditelji ponekad osjećaju tužno, srce im se steže, gutaju knedle… Jednako kako je odvajanje bolan i stresan trenutak za dijete, možda je još i gori za roditelja koji je rastrgan između obaveza i zahtjeva okoline i potreba svog djeteta.

Određeni stepen nelagode prilikom odvajanja djece i roditelja je sasvim normalan, ali jedan broj djece teže podnosi odvajanje i treba duže vrijeme za prilagođavanje. Neka istraživanja su pokazala da značajnu ulogu pri odvajanju djece od majki igra temperament. Čini se da se osjetljivija i introvertiranija djeca jače uznemire prilikom odvajanja, a teže se upuštaju u sklapanje prijateljstava i pronalaženje njima zanimljivih aktivnosti.

Što učiniti, kako pripremiti sebe i dijete na odvajanje?

Razgovarajte s djetetom o odvajanju. Objasnite mu gdje ide, zašto, na koliko dugo i ko će za to vrijeme biti s njim. Opišite mu detaljno što će sve moći da radi, kako će se zabavljati i sve što ga zanima. Podstičite ga da vas što više pita i NIKAD ga nemojte zastrašivati (npr. pričom da ćete ga ostaviti ako ne bude dobar i sl.).

Dozvolite vrijeme da se dijete navikne. Ne očekujte da će sve biti jednostavno i brzo. Odvajanje je proces i sastoji se od više malih koraka koji vode do djeteta koje se osjeća sigurno u novonastaloj sitauciji.

Uvijek se pozdravite. Kad ostavljate dijete, obavezno mu recite gdje idete i kad ćete se ponovno vidjeti. Možete izmisliti i neki ritual pozdravljanja, ali neka bude kratak. I kad se jednom pozdravite nema vraćanja.

Slušajte i poštujte dječje osjećaje. Pokušajte razumjeti što mu je teško. Dozvolite mu da o tome puno priča, a vi ga slušajte. Samo slušanje često je vrlo ljekovito.

Ostanite dosljedni, ali poštujte djetetove osjećaje. Ako dijete plače, nemojte mu reći da se nema čega bojati ili zbog čega biti tužan. Kažite mu da znate i razumijete da se osjeća tužno, ali da vi morate svaki dan ići na posao i da ćete doći po njega.

Dozvolite da nosi igračku ili predmet uz koji je vezan. Često pomaže kad djeca sa sobom ponesu medvjedića, lutku, slikovnicu, automobil… koji najviše vole, jer im to daje osjećaj sigurnosti.

I svakako zapamtite da dijete, podnoseći rastanke, emocionalno raste. Dozvolite mu taj rast.

Izvor: Ordinacija.hr