PIŠE:  Milica Belada, dipl.psiholog, porodični psihoterapeut

Uzevši u obzir sva istraživanja koja su, najčešće u inostranstvu, sprovedena na ovu temu sigurno je jedno, samo vi i vaš partner možete donijeti odluku o tome da li ste spremni za novu bebu. Istraživanja često nude zdravstvene preporuke, aspekte na koje treba obratiti pažnju, procjene rizika u odnosu na godine roditelja i sl. U svakom slučaju kada bi se roditelji trudili da isprate sve te zahtjeve sigurno je da bi se malo njih odlučilo na drugo dijete, vrlo rijetki slučajevi za treće, četvrto.

Psihološka spremnost roditelja jedan je od najznačajnijih aspekata odluke za dobijanje druge/treće bebe. Iskustvo majke sa prethodnom trudnoćom, porođajem kao i postporođajnim oporavkom svakako će imati dosta uticaja na osjećaj spremnosti žene za dobijanje drugog djeteta. Neke žene se odlučuju da prave veću pauzu do sledeće trudnoće, neke da razliku svedu na najminimalniju moguću. Smatra se da ako je razlika između djece 5 i više godina djeca se odgajaju kao jedinci. To ima i prednosti i nedostataka. Prednost je to što u potpunosti možete da se posvetite jednom djetetu, da ispratite mnoge važne faze razvoja, lakše organizujete svoj život. Velika mana takve odluke je što će dijete odrastati u društvu odraslih, bez brata i sestre u najranijem periodu života, a prisustvo brata ili sestre pozitivno doprinosi i psihološkom i fizičkom razvoju mlađe djece. Kada se pravi manja razlika roditelji istovremeno prolaze dvije bliske faze razvoja svoje djece, faze koje se nadopunjuju i odgajaju djecu koja u istom periodu imaju slične potrebe u odnosu na situaciju kakva je na primjer kada imate dijete školskog uzrasta i novorođenče. Iz drugog aspekta, starija djeca mogu aktivno pružati pomoć u odgoju mlađeg djeteta…dakle sve je stvar želje i odluke roditelja.

Ideja o tome kakva će biti naša idealna porodica, gdje ćemo živjeti, koliko djece ćemo imati stvara se mnogo prije nego što se ta porodica i zasnuje. Vrlo često djeca koja su porasla u velikim porodicama u kojima je bilo više braće i sestara, odrastaju kao osobe koje će u svom potomstvu imati puno djece. Isto je i sa jedincima. Ako su ideje o idealnoj porodici kod roditelja slične lakše će se postići dogovor ne samo o potomstvu već i o mnogim drugim aspektima porodičnog života.

Većina roditelja se na svjesnom ili nesvjesnom nivou pita kako će nova beba uticati na na promjenu životnog stila cijele porodice. Promjene će se sigurno desiti, i u broju obaveza u kući, u finansijskim zahtjevima, u broju aktivnosti koje će roditelji moći ispratiti mimo roditeljstva i sl. Promijeniće se i stavovi prema odgajanju djece…rijetke su majke koje, kada se spremaju za drugu trudnoću ne kažu “sada znam kako ću”…Podučene prethodnim iskustvom znaju šta da promijene i na koji način da se angažuju. I to se sigurno neće do kraja sprovesti jer su sva djeca različita i ono što je funkcionisalo sa prvim djetetom vrlo lako može biti potpuno nefunkcionalno sa drugim. Pored toga, nije zanemarljiv ni red rođenja samih roditelja. Majka prvorođenog djeteta koja je i sama bila prvo dijete može značajno bolje da rezonuje sa zahjtevima koje roditelji postavljaju pred svoju djecu. Red rođenja roditelja značajno će uticati i na to kako će sarađivati i kao partneri i kao roditelji. Nije rijetko da majka koja je prvorođeno dijete i otac koji je najmlađe dijete imaju potpuno suprotne stavove o roditeljstvu ili mu barem prilaze sa različitim zahtjevima prema djeci.

Odluka o još jednoj bebi uvijek treba da bude zajednička odluka oba partnera tj. roditelja. Svjesna odluka oba partnera znači zajedničku želju, odgovornost prema obavezama i zahtjevima koje slijede, spremnost da se rješavaju problemi na koje će naići, a najvažnije od svega želja da se uloži i za uzvrat dobije velika količina ljubavi i zadovoljstva odgajanjem još jednog djeteta. Stoga, bez obzira na to što treba sagledati finanijsku i organizacionu stranu dolaska novog člana porodice, najvažniji kriterijum uvijek treba da bude najjednostavnija želja oba roditelja, autentični osjećaj potrebe i ljubavi za još jednim članom porodice.