Na Blogu Čarapice objavljeno je nekoliko vrlo korisnih i ključnih savjeta u vezi sa dojenjem iz ugla jedne mame, koji su nam se veoma svidjeli i za koje vjerujemo da će pomoći mnogim mamama.

Svaka mama koja je pokušala da doji svoju bebu zna koliko to frustrirajuće može da bude. Koliko teško i iscrpljujuće. Na slikama majke nasmijane doje svoju djecu, dojenje se doživljava kao najprirodnija stvar na svijetu – šta tu može da se ne zna? Šta tu može da bude teško?

Voljela bih da mi je neko rekao koliko je dojenje u početku teško. Da me je neko upozorio na haos koji ću sa svojom porodicom proživjeti dok ne budem sigurna da mi je dijete sito, a ja iole naspavana. Voljela bih da mi je neko rekao sve ovo što ću po stavkama navesti u daljem tekstu. Napominjem da je ovo isključivo moje iskustvo i da ga pišem za one mame koje će možda doživjeti istu ili sličnu situaciju (a tek kasnije sam saznala da moj slučaj uopšte nije usamljen).

• Mlijeko neće tek tako magično krenuti. Moja greška (usljed neinformisanosti) je bila u tome što sam ja to zamišljala ovako – porodim se, i nakon dan-dva-tri, grudi mi se napune mlijekom, ja to osjetim, i lijepo i mirno dojim svoju bebu. Istina je da se nekim ženama to zaista dogodi. One ostale vjerovatno, kao i ja, sjede i čekaju da im mlijeko “nadođe”. Tu dolazimo do sljedeće stavke.
• Bebu treba stavljati na dojku što češće – na zahtjev. Dojenje na zahtjev je jedina ispravna stvar. Uobročavanje je greška koju mame često prave (usljed umora ili pogrešnih informacija). I sama sam bila bombardovana savjetima da tako često dojenje “nije normalno”, da mi zbog toga mlijeko “nije dobro”, da je “slabo” i slično. Istina je da je to najnormalnija stvar na svijetu. Što beba više sisa, više će se mlijeka stvarati. Ne čekajte da vam se mlijeko “skupi” u grudima za sljedeći obrok. To ne funkcioniše tako. Da ne komplikujem – prvi i osnovni zakon dojenja – bebu što češće na dojku! U početku je sasvim normalno da beba non-stop sisa. Čak i poželjno. Da sam samo imala nekoga da mi to tada kaže! Poštedjela bih sebe mnogo brige i frustracije. Ako tako radite, skokove u razvoju nećete ni osjetiti.
• Ne bojte se skokova u razvoju. Skokovi u razvoju su periodi kada beba ima potrebu za više hrane jer će u tim danima naglo izrasti i razviti se. Javljaju se uglavnom sa 3, 6 i 9 (dana, sedmica, mjeseci). Tada vam se može učiniti da nemate mlijeka, ili da ga imate manje. To nije tačno, bebi je samo potrebno više i ako je češće dojite, više će se mlijeka stvarati. Mi skokove u razvoju nijesmo ni osjetili. Onog dana kad sam prestala gledati na sat koliko i na koliko bebac sisa, tog dana je sve nekako krenulo nabolje.
• Dojenje ne boli. Ako boli, nešto ne radite kako treba. Provjerite položaj u kome leži vaša beba – ona treba da je cijelim tijelom okrenuta ka vama. Glava ne smije da je zabačena, usne moraju biti izbačene na spolja, nikako uvučene i stisnute. Nekada sam i po desetak puta vadila bradavicu iz bebinih usta i pokušavala ponovo i ponovo – dok ne prestane da boli. I uspijevala sam! Kasnije je sve lakše bilo, brže sam uspijvala da nas pravilno “konektujem”. Dakle – bez bola i polako.
• Ukoliko vas dojenje boli, pažljivo gurnite prst u bebina usta da otpustite vakuum, i tek onda izvadite dojku. Ne vucite, to vas može povrediti.
• D je imao blagu žuticu kada se rodio. Zbog toga je bio slab i uspavan i slabo je sisao, često bi zaspao na dojci i to je bilo jako frustrirajuće. Moja draga drugarica (iskusna dojilja) mi je dala odličan savjet. Kada probudite bebu, natjerajte je da otvori usta  tako što ćete joj golicati bradicu prstom, ili maziti obraze. Beba treba što više da otvori usta, i tek tada joj dajte da sisa.
• Odmarajte se, jedite i pijte tečnosti što više.  Udobno se smjestite i zaboravite na brige – zadovoljna i srećna mama daje bebi “srećno” mijeko.
• Ne postoji loše mlijeko. Ne postoji slabo mlijeko. Mlijeko ne može da se pokvari niti da se ukisjeli u grudima. I ne dozvolite majkama/babama/svekrvama da vam bilo šta govore na tu temu. Ozbiljno.
• Bebu možete dojiti i ako ste prehlađeni. Čak i ako imate temperaturu. Meni se desilo i jedno i drugo i sve vrijeme sam dojila bez problema.
• Izmuzavajte se, ako je potrebno. To znači – ako želite da povećate proizvodnju mlijeka, ili ako primijetite da su vam grudi prepune, pa želite da olakšate sebi. Izmuzavanje nije neophodno. Ja sam se prvih mjeseci izmuzavala kao luda, u paničnom strahu da ću se samo jednog dana probuditi i mlijeka više neću imati ako se ne budem dovoljno trudila. Voljela bih da sam i to znala na vrijeme. Dakle:
• Mlijeko ne može tek tako da nestane. Nećete se probuditi jednog jutra bez mlijeka, ne brinite.
• Količina izmuzenog mleka nije pokazatelj da mlijeka ima ili nema. Često se mame žale da ne mogu ništa da izmuzu. To nema veze s količinom mlijeka koju beba može da izvuče sisanjem. Beba je najbolja i najjača pumpica. Nikada nisam uspjela da izmuzem više od desetak do dvadeset ml mlijeka. A bebac mi je zdrav, prav, napredan i sit.
• To što beba popije mnogo mlijeka na flašicu, čak i nakon podoja, ne znači da je bila gladna i da mama nema mlijeka. Bebe sisaju. To je jedino što rade i jedino što umiju u prvim danima. Ako im date da sisaju – sisaće. Mlijeko na flašicu se lako sisa, tako da će ga one piti skoro dokle god ga ima. Za sisanje mlijeka iz dojke treba snage, truda i vremena. Dakle, beba će piti mlijeko na flašicu i nakon podoja zbog toga što može da ga pije, zbog toga što može lako da ga pije. To ne mora da znači da je gladna.
• Isključite negativne ljude i komentare. Potrebna vam je podrška i razumijevanje. Potreban vam je mir. Pitanje “da nije gladan/gladna” zabranite. Ja sam ga bila zabranila. Najozbiljnije.
• Ne sumnjajte u sebe i svoju sposobnost da nahranite svoju bebu. Sumnja i strah su prvi korak ka neusjpehu. Znam, prošla sam to. I to je sasvim normalna stvar.
• Izdržite prvih 6 sedmica – nakon toga, dojenje je “pjesma”. Uvijek imate spreman, podgrijan, zdrav obrok za svoju bebu.

Ponavljajte za mnom: “Ja to mogu. Moje mlijeko je dobro. Moje mlijeko je najbolje za moju bebu. Ja to mogu. Ja to mogu. Ja to mogu”.

Srećno!