Časovi baleta, tenisa, klavira, engleskog, posjete igraonicama i prijateljima. Moderan roditelj je u svakodnevnoj trci da obezbijedi što više u strahu da ne radi dovoljno kako bi osigurao zlatnu budućnost svojim potomcima. Ako se prepoznajete u ovom opisu koristiće vam da saznate više o školi lijenog ili neaktivnog roditeljstva.

Tom Hodžkins je autor knjige i bloga The Idle Parent u slobodnom prevodu Neaktivan roditelj koji podstiču roditelje da na neaktivan način pristupe roditeljstvu. Naime, roditelji su ubijeđeni da će učiniti najbolje za svoju djecu ako ih stalno zabavljaju, ispunjavaju im želje i čine sve da im pruže veliki izbor aktivnosti. A kad na zabavu ne misle roditelji tu su televizori, kompjuteri i igrice.

U čemu je tu problem?

Kako kaže Tom Hodžkins, sve ove aktivnosti predstavljaju dodatno opterećenje (u vidu novca i vremena) za već veoma zauzete roditelje. Osim toga, imaju i još jedan negativan uticaj na djecu koja postaju nesposobna da se brinu sama o sebi i da sama sebe zabave. Kada stimulacija dolazi iz spoljnog svijeta – bilo da se radi o novom kursu, kompjuteru ili televiziji, djeca gube sposobnost kreiranja sopstvenih igara. Ona, u stvari, zaborave kako da se igraju.

Previše stumulisana djeca očekuju konstantnu zabavu i zabavljače toliko da se čovjek mora zapitati šta se desilo sa njihovom maštom?

Šta preduzeti?

Hodžkins predlaže jednostavno rješenje koje će ovim porodicama olakšati život i učiniti ga jeftinijim, koje će donijeti zadovoljstvo u život djece, učiniti ih samodovoljnim i pomoći im da postanu srećna. Djeca koja su sama sebi dovoljna umiju, a kreiraju svoj život i ne zavise od mame, tate ili nekog drugog.

Rješenje se, po njemu, zove “neaktivno ili lijeno roditeljstvo” i ono vjeruje u rečenicu “ostavite djecu na miru”.

Zauzetom roditelju ova ideja može da izgleda suprotno njegovom instinktu. Zar nam se ne govori uvijek da moramo da radimo više, a ne manje? Svaki roditelj je pod nekom sumnjom da ne radi dovoljno ili da radi sve pogrešno i da je potrebno raditi više i bolje. Ali, ako se previše miješamo u sve ne dozvoljavamo našoj djeci da porastu učeći sama. Dijete koje je prezaštićeno neće znati da se brine o sebi.

Šta je to neaktivno roditeljstvo?

Ponašanje koje vodi sigurnom dobitku, kaže Hodžkins. Manje posla za vas, a bolje za vaše dijete, za uživanje u svakodnevnom životu i takođe za ličnu nezavisnost i sposobnost.

Naravno, neaktivno roditeljstvo ne znači zapostavljanje i puštanje djece da rade šta hoće ili šta god im padne na pamet. Postoji velika razlika između bezbrižnosti i nebrige. Koliko god to zvučalo nevjerovatno, neaktivan roditelj je veoma odgovoran roditelj. Prije svega jer se cijelo njegovo nedjelovanje zasniva na poštovanju djeteta i vjeri u to malo biće.

Neodgovoran roditelj, nastavlja Hodžkins, je onaj koji šetka dijete od ustanove do ustanove i predaje ga bilo zabavljačima bilo virtuelnom svijetu. Cilj porodice je da bude zajedno. Zbog toga je potrebno osloboditi se prekovremenog rada i bespotrebnih izlazaka i provoditi više vremena sa porodicom, i to kući, za sreću cijele porodice.

Šta to znači u praksi?

Nemojte misliti da je lako biti neaktivan roditelj jer je upravo suprotno. Lako je uključiti televizor i pustiti djecu da igraju igre na kompjuteru. Ne dozvoliti im da uključe ove aparate je ono što izaziva svađu. Teško je istjerati djecu u dvorište da se igraju dok vam kukaju za igricama. Ali, samo nekoliko minuta posle te krize vidjećete dejcu koja se lijepo i srećno igraju napolju.

Nema mjesta za mučenike u roditeljstvu. Zamislite da se vi žrtvujete iz dana u dan da biste na kraju imali nervoznu, nezadovoljnu i ljutu djecu. Mislite na sebe, kaže Hodžkins. Sreća roditelja je na prvom mestu, jer “kad su roditelji srećni i djeca su srećna”. Evo i konkretnih načina da to postignete.

• Ograničite aktivnosti vašeg djeteta na jedan ili dva dana sedmično – ili na broj koji daje pravu ravnotežu vašoj porodici;
• Sami razmislite o tome kako svakodnevna rutina i obaveze utiču na vas. Organizujte dane tako da vaše dijete ima uvijek dovoljno vremena za slobodnu igru;
• Ne plašite se da kažete djetetu da ne može da se bavi nekom aktivnošću ili da mu objasnite da je potreban kompromis;
• Jedite zajedno kao porodica jer se na taj način lako podstiče razgovor o proteklom danu;
• Isključite televizor ili računar i pošaljite djecu napolje;
• Zapamtite da ne važe ista pravila za svu djecu – djeca su često veoma različita međusobno;
• Budite kreativni. Pripremite kutiju slučajno izabranih bezbjednih predmeta (loptu, šerpicu, naljepnice) i stavite mu u sobu da se sa njima igra;
• Neka vam spavanje bude prioritet (naročito kod manje djece). Sve porodice su srećnije ako su roditelji odmorni;
• Probajte kampovanje. Na kampovanju ima dovoljno vremena, prostora i inspiracije za dobru igru.

Izvor: Zelena učionoca