U zemljema regiona vakcinacija djece protiv desetak bolesti je obavezna, na šta se sve češće žale roditelji i organizacije ili pokreti koji ih okupljaju tražeći mogućnost izbora. Većina ljekara podržava obavezno vakcinisanje, ukazujući na činjenicu da je vakcina redukovala ili popuno eliminisala neke bolesti, ali ima i među njima onih koji  vjeruju da roditelji treba da odluče koje će i hoće li vakcine njihova djeca da prime.

Televizija Al Jazeera razgovarala je na ovu temu sa tri ljekara iz regiona – kliničkim imunologom, članom Hrvatske medicinske akademije Željkom Polakom, specijalistom pedijatrije Amrom Junuzović- Kaljić iz Sarajeva i predsjednikom nevladine organizacije Liga za imunizaciju i epidemiologom, Zoranom Radovanović iz Beograda.

Doktorka Junuzović, kao pristalica vakcinacije kaže da djecu treba vakcinisati i da bi trebalo da je vakcina dostupna svoj djeci na svijetu jer se njom postiže specifični imunitet protiv zaraznih bolesti. Prema njenim riječima, nakon sprovedene imunizacije dijete je otporno ili barem djelimično otporno na neke od zaraznih bolesti.

„Imunizacijom smo redukovali neke zarazne bolesti, neke su iskorijenjene u cijelom svijetu i to na globalnom nivou, pa se možemo prisjetiti variole ili poliomilitisa koji je redukovan u mnogim zemljama. S druge strane time što smo redukovali pojavu zaraznih bolesti imunizacijom, nismo uništili uzročnike tih infektivnih bolesti koje su i dan danas prisutne“, objasnila je Junuzović- Kaljić.

Klinički imunolog Željko Poljak smatra da roditelji trebaju da imaju mogućnost izbora pri vakcinaciji i ističe da on lično nije protiv nje, ali i ukazuje na njene negativne efekte.

„Kao klinički imunolog ja sam za vakcinaciju, ali vakcinaciju treba shvatiti ovako: svaki lijek je otrov. Mi moramo samo da procijenimo je li veća šteta ili korist. O koristima se jako puno govori ali šta je sa nus pojavama. Treba biti kritičan”, kaže Poljak.

On kao primjer navodi statistički godišnjak hrvatskog Republičkog zavoda za zaštitu prirode I poglavlje nus pojave vakcinacije u kojem piše da ih je u Hrvatskoj godišnje samo 277, a vakcine dobije oko million ljudi, što je okarakterisao kao neistinu.

On tvrdi da najmanje svaki deseti čovjek nakon vakcinisanja ima neku nus pojavu koju je obavezno prijaviti.

“Na primjer, malo otekne ruka, ne mora biti teška nus pojava kao što je doživjela moja kćerka koja je nakon vakcinisanja dobila upalu mozga i završila u bolnici. Čak ni to nije uvršteno u statistički godišnjak jer postoji jedan procenat mogućnosti da je ona dobila upalu mozga od nečeg drugog, a ne od vakcine”, objašnjava doktor Poljak.

Kao glavnu primjedbu na vakcinaciju je naveo to da je po zakonu obavezna pod prijetnjom kazni, uvedenih pod pretpostavkom da je narod toliko glup da ne zna ocijeniti treba li vakcinisati dijete ili ne.

“Neka se kaže otvoreno: Narod je glup. Zašto vakcinisanje nije obavezno u zapadnim kulturnim zemljama kao što je Austrija, Njemačka, Skandinavske zemlje, Švajcarska?”, upitao je on.

Od država Evropske unije vakcinacija je obavezna u Bugarskoj, Češkoj, Slovačkoj, Mađarskoj, Poljskoj, Rumuniji, Sloveniji i Malti. Da biraju hoće li vakcinisati dijete mogu roditelji u Italiji, Njemačkoj, Holandiji, Luksemburgu, Velikoj Britaniji, Danskoj, Irskoj, Grčkoj, Španiji, Portugaliji, Austriji, Finskoj, Švedskoj, Kipru, Estoniji, Letoniji i Litvaniji.

Poljak vjeruje u razvijenu mrežu korupcije u svijetu kada je vakcinacija u pitanju, i da je lobi koji se bavi produkcijom vakcinisanja uspio da prevari čak i Svjetsku zdravstenu organizaciju kojoj svi vjeruju, pa je prije par godina preporučila jednu vakcinu protiv gripa koja je bila praktično beskorisna.

“Od 100 ljudi, 2 ili 3 čovjeka je bilo zaštićeno tom vakcinom. Na kraju je SZO morala povući svoju preporuku“, prisjeća se Poljak.

On objašnjava da pristalice vakcinacije nijesu u pravu kada kažu da, ako se neko ne vakciniše onda je opasan kao kliconoša za sav svijet oko sebe, jer ako su svi okolo vakcinisani i zaštićeni onda njima kliconoša ne može da šteti.

Doktor Zoran Radovanović smatra da je pitanje vakcinacije nešto što zavisi od sociokulturoloških uslova sredine, pa se zato ne može dati jedinstven odgovor za cijeli svijet. U Skandinavskim zemljama, kaže Radovanović, nema potrebe da vakcinacija bude obavezna zato što se svi vakcinišu.

Radovanović dodaje da su SAD simbol demokratije, prava pojedinca da odlučuje, autonomije… pa da je I tamo vakcinacija praktično obavezna, iako ne piše u zakonu da jeste ali ako roditelj ne vakciniše dijete ne može da ga upiše u vrtić, školu… U Australiji je, kako je rekao, to drugačije riješeno, pa je na roditeljima da odluče hoće li da vakcinišu dijete ali ako to ne urade nemaju besplatnu zdravstvenu zaštitu do 7 godine, majka nema bolovanje… Ista je situacija i u Holandiji.

“To su zemlje gdje je viskoka svijest, gdje ne treba ljude ubjeđivati. Kad je bio svinjski grip kod nas se dva posto stanovništva vakcinisalo, a tamo preko 70”, objašnjava Radovanović.

Doktorka Junuzović – Kaljić smatra da je vrlo važno imati dobro imunizovanu populaciju koja štiti kolektivnim imunitetom i one koji nijesu vakcinisani.

Ona je pojasnila da je u Bosni I Hercegovini vakcinacija regulisana Zakonom o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti iz koga proističu određeni propisi i obaveze vakcinacije za svu djecu odnosno za njihove roditelje.

Na pitanje imaju li roditelji pravo nevakcinisati svoju djecu ona dodaje da se na osnovu zakona svake godine donosi jedna vrsta naredbe o imunizaciji kojom je regulisan kalendar.

“Roditelji naravno da imaju pravi da odustanu od vakcinacije ili da je odlože ali ih dočeka pitanje upisa u školu, u vrtić, putovanje (u Ameriku niko ne može da otputuje ako ne priloži spisak vakcina koje je primio od najranijeg doba). Dakle ne postoje kazne ali odnos prema imunizaciji bi trebao da bude vrlo krtičan”, kazala je Junuzović – Kaljić.

Nastavak na sljedećoj strani.

Pages: 1 2