Period adolescencije može da bude vrlo naporan, i neki tinejdžeri ne mogu da se nose sa njim. Psihičke bolesti, ekstreman stres, društveni i porodični problemi, sve to može da igra ulogu u osjetljivoj fazi adolescencije.
Postoje neki uobičajeni znaci upozorenja koji govore da postoji problem koji zahtijeva intervenciju (posebno ako je prisutno više njih).
Zatvaranje u sebe
Udaljavanje od prijatelja, porodice i uobičajenih aktivnosti mogući su pokazatelji da nešto nije u redu. Ako vaše dijete sve više vremena provodi samo, izbjegavajući kontakte sa porodicom i prijateljima preskačući aktivnosti u kojima je nekad uživalo, pitajte ga zašto to čini.
Možda postoji konkretan problem koji treba riješiti ili ćete shvatiti da vam je dijete depresivno i usamljeno. Neka vaše dijete vidi i shvati da brinete i da vam je stalo da riješite njegov problem i ublažite osjećaj izolovanosti, a to će mu otvoriti svijest o potrebi profesionalne pomoći.
Zavisnost
Faza eksperimentisanja je normalna u adolescentskom uzrastu, ali u nekim slučajevima može da znači i da nešto nije u redu.
Ako se vaše dijete opija ili drogira ili su vam nestale tablete za smirenje, ne ignorišite to. Da, to može da bude znak samo bezazlene tinejdžerske pobune. Ali takođe može da bude znak depresije i autodestruktivne tendencije i poziv u pomoć. Ako je ovo posljednje u pitanju, na vama je da reagujete.
Pogoršanje uspjeha u školi
Pogoršanje uspjeha u školi može da znači mnogo toga – gubitak interesa, zamor, osjećaj uzaludnosti i razmišljanje da ništa nije važno, ili da se dijete ne može izboriti sa teškim programom – sve to može da ukazuje na veći problem.
Ako vaše dijete doživi nagli pad uspjeha u školi (bježanje iz škole, zaboravljanje domaćih zadataka) – obratite pažnju. Da li vam se vaše dijete čini tužnim, depresivnim ili ljutim? Tek tako, odjednom? Umjesto kažnjavanja, vaš tinjedžer možda treba vaše razumijevanje i podršku.
Promjene navika
Određena ponašanja se kod svih odvijaju unutar određenog obrasca. Stvari kao što su jedenje, spavanje ili lična higijena ne variraju dramatično iz dana u dan.
Ako primijetite da vaš tinejdžer odjednom mnogo više spava ili manje nego obično, jede više ili manje, zanemaruje ličnu higijenu i nije ga briga za izgled – budite oprezni. Te promjene mogu da ukazuju na mentalni poremećaj koji zahtijeva pažnju.
Zanimanje za smrt/besmisao
Ovo je najjasniji, ali i često zanemareni, pokazatelj suicidalnih misli. Tinejdžeri su poznati po svojoj dramatičnosti. A ponekad i po crnim mislima – adolescencija je konfuzan period koji podstiče egzistencijalne dileme koje većina nas iskusi prije ili kasnije.
Najgore što možete učiniti je da zanemarite izraze poput “život nema smisla” ili “ništa nije važno” ili još gore, smatrati razmišljanje “volio bih da sam mrtav” kao prolaznu fazu. To bi mogli biti pozivi u pomoć koji ukazuju na ozbiljan problem. Treba ih vrlo ozbiljno shvatati, razgovarati sa djetetom i, ako smatrate potrebnim, potražiti stručnu pomoć.
Kada odgajate tinjedžera, morate da znate da njegov mozak nije kao mozak odrasle osobe. Njihova sposobnost rasuđivanja je ograničena hemijskim promjenama koje se stabilizuju kad tinejdžer postane odrasla osoba. Samo zato što se nešto vama čini smiješnim ili bezazlenim, ne znači da i vaše dijete to vidi tako.
Zato gledajte, slušajte i djelujte. Možda otkrijete da ta razmišljanja i ponašanje ulaze u normalne okvire i nisu upozorenja ozbiljnog problema. A možda otkrijete da je vaš tinejdžer bio na autodestruktivnom putu i da ste uskočili u pravo vrijeme.
Izvor: Ona portal
