Djeca moraju slušati starije, ne smiju odgovarati odraslima, moraju da jedu povrće i budu u krevet u osam…, samo su neke od pouka kakve ste možda i sami čuli o vaspitanju od svojih baka. Iz svega što stari ljudi danas govore čini se da su djeca nekad bila poslušnija ili su možda odrasli bili manje koncentrisani na njih pa su svima pristupali jednako, ne obazirući se na to što će isti postupak djeca različito doživjeti jer što odgovara jednom ne mora i drugom. Možda je to i bilo donekle dobro, ali danas kad govorimo o različitim vaspitnim stilovima znamo da odgoj nije više tako jednoličan.

U prilog tome govore i rezultati istraživanja koje su naučnici sproveli na jerusalemskom univerzitetu. Iako je riječ o izraelskom društvu, stručnjaci su zaključili da je slično i u drugim razvijenim zemljama. Naučnici uključeni u projekt zaključili su da je barem 20 odsto načina na koji se djeca danas odgajaju nije rezultat roditeljskog djelovanja nego djetetove osobenosti. Različitost djetetovog temperamenta i osobenosti  toliko je  važna da su stručnjaci zaključili da djeca danas više nego ikada utiču na to kako će se vaspitavati, a da roditelji često i nisu svjesni da ne drže konce u rukama.

Naučnici koji su provodili istraživanje, koje je objavljeno u Personality and Social Psychology Reviewu,  složili su se da je danas na roditeljima velik pritisak da vaspotaju dijete koje će biti izvrsno u svemu  – od društvenih do akademskih vještina. Stručnjaci su sproveli 32 odvojena istraživanja s više od 14 hiljada blizanaca kako bi otkrili da isti roditelji disciplinuju i odgajaju različitu djecu.  Naravno da je na prvi pogled bilo uočljivo da su prema ekstrovertiranoj djeci i onoj koja rade “sve prema definiciji” roditelji bili blaži nego prema onima koji su pokazivali neke oblike asocijalnog ponašanja. Pokazalo se da je količina ljubavi koju majka pokazuje prema dječacima povezana s njihovim niskim ili višim samopoštovanjem.

Što je dijete veće više utiče na svoje vaspitanje tako da se danas ne može govoriti da samo roditelji odgajaju, nego da je to proces kojem doprinose sve uključene strane. Svako dijete je specifično s obzirom na temperament i druge nasljedne osobine.  Kao što čovjek ima svoj JMBG ili otisak prsta, tako se i osobenosti djeteta razlikuju. Naravno neka su djeca slična po tim karakteristikama, neka potpuno različita.

Psiholozi pojašnjavaju da u skladu s tim, ono što pali kod jednog, može biti kontraproduktivno kod nekog drugog djeteta. Nema mjesta generalizacijama. Stručnjaci roditeljima savjetuju da njihovi postupci zavise od toga kakvo je dijete pred njima. Roditelj se tako mora potruditi i upoznati svoje dijete kako bi mu pružio što više onoga što mu treba. Neko dijete je trebati strogi dnevni ritam, pravilno izmjenjivanje obroka, spavanja i igranja. Druga djece će se svim silama odupirati takvom dnevnom poretku. Kasnije će roditelji takođe primijetiti da im djeca različito reaguju na kazne za prelazak dopuštenih granica. Neki će se brzo povući, drugi će nakon kazne još prkosnije pokušavati sprovesti baš svoje.  Ali roditelj mora naći formulu.

Izvor: SuperMila