PIŠE: Milica Belada, dipl. psiholog, porodični psihoterapeut

Jedan od vodećih američkih istraživača koji se bavi značajem domaćih zadataka, Harris Cooper, utvrdio je, na osnovu više od 100 sprovedenih studija, da domaći zadatak nema značajnog uticaja na školsko postignuće, kada su u pitanju djeca osnovnoškolskog uzrasta, dok se na uzrastu srednjoškolaca obavljanje domaćih zadataka pokazalo kao jasan prediktor školskog postignuća (srednjoškolsci koji rade domaće zadatke imaju bolje postignuće). Iako se na nivou osnovne škole to nije pokazalo, davanje domaćih zadataka je višestruko opravdano jer omogućava da djeca razvijaju radne navike, upravljanje vremenom, uče kako da rasporede zadatke, kako da naprave izbore, kako da rješavaju probleme, a to su vještine koje su značajne kasnije tokom cijelog života.

U Americi se smatra da, što je manje dijete, treba manje vremena da posveti domaćem zadatku i da je normalno da se sa svakim razredom vrijeme koje se posvećuje domaćem zadatku povećava za 10 minuta. Tako u prvom razredu osnovne škole domaći zadatak treba da se završava za 10 minuta u drugom razredu za 20 minuta, trećem za 30 minuta i tako redom. Ukoliko to nije slučaj roditelji zajedno sa učiteljima prave raspored radnog opterećenja za dijete.

Na osnovu sprovedenih istraživanja roditeljima se predlažu sledeće strategije za motivisanje djece za adekvatno obavljanje domaćih zadataka: izgrađivanje rutine rada domaćih zadataka ili pravljenje sistema nagrada i podsticaja za djecu koju dobre ocjene ne motivišu.

Izgrađivanje rutine rada domaćih zadataka sprovodi se u nekoliko koraka:

1. pronalaženje mjesta u kući gdje će se domaći zadatak uvijek raditi – mjesto rada domaćeg zadatka zavisi od samog djeteta kao i od porodičnog funkcionisanja. Neka djeca vole da rade domaće zadatke u svojoj sobi, gdje su izolovana i udaljena od televizora i ostalih ukućana. Drugoj djeci je odrađivanje domaćih zadataka u sobi suviše izazovno, zbog igračaka i svih ostalih distraktora ne mogu da se koncentrišu već bolje funkcionišu u dnevnoj sobi gdje su pod nadzorom roditelja.

2. uspostavljanje “centra” za domaće zadatke – podrazumijeva da se mjesto na kom se domaći zadatak obavlja prilagodi tome, naročito ako je u pitanju mjesto koje ima i druge funkcije, kao što je na primjer, trpezarijski sto. Dakle, kada se radi domaći zadatak sve sa stola treba da se skloni i da se donesu svi potrebni materijali, knjige, kutija sa olovkama, sve što je potrebno za obavljanje domaćeg zadatka. Čak se i atmosfera u toj prostotiji prilagođava potrebama odrađivanja domaćeg zadatka.

3. određivanje vremena kada se domaći zadatak obavlja – dobro je kada se domaći zadatak radi uvijek u isto vrijeme, zavisno od obaveza roditelja i djeteta i da se završava najkasnije u ranim večernjim časovima, kada je dijete još uvijek odmorno.

4. uspostavljanje dnevnog plana domaćih zadataka – podrazumijeva da se domaći zadatak razloži na veći broj pojedinačnih zadataka,  da se predvidi vrijeme početka obavljanja svakog zadatka, kao i vrijeme završetka istog. Važno je da se plan napravi u pismenoj formi, da je djetetu jasan, da je dijete saglasno sa planom i da se prati uspješnost realizovanja plana.

Kada je riječ o uspostavljanju sistema nagrađivanja i podsticaja, za djecu koju ocjene ne motivišu, važno je znati da postoje dvije vrste, jednostavni i kompleksni.

Jednostavni sistem podrazumijeva da podsjetite dijete na sve zabavne aktivnosti koje ga očekuju nakon što završi domaće zadatke, bilo da se radi o gledanju omiljene emisije, igranju kompjuterskih igrica… Dakle to je sistem zadržavanja zanimljivih i interesantnih situacija dok se ne obavi domaći zadatak i u Americi ga zovu “Bakin zakon” jer je prepoznato da ga bake često koriste (Prvo pomozi u kući, onda ćeš dobiti kolačiće). Dakle, za djecu može biti vrlo motivišuće ako postoji nešto čemu mogu da se raduju kada završe domaće zadatke.

Kompleksni sistem zahtijeva više angažovanja roditelja jer podrazumijeva sistem zarađivanja poena za ostarivanje privilegija. Kada dijete završi teži zadatak dobije više poena i sa liste privilegija bira one koje odgovaraju vrijednosti poena. U toj situaciji je važno da postoji  unaprijed pripremljena lista privilegija i broj poena koji je predviđen za svaku privilegiju kao i da postoje kazneni poeni za neadekvatno ponašanje. Važno je i da dijete jasno zna koji mu je cilj postavljen za taj dan kao i da se tokom obavljanja domaćih zadataka prave pauze, koje odgovaraju ritmu djeteta.

Tokom cijelog procesa možete uključiti i druge ljude koji imaju uticaja na ponašanje vašeg djeteta, ostalu djecu, ako mislite da na neki način mogu biti od pomoći i dosledno se pridržavati načina koji ste odabrali za motivisanje djeteta.

Literatura: Homework: A Guide for Parents, By Peg Dawson, EdD, NCSP, Seacoast Mental Health Center, Portsmouth, NH

O ovoj temi možete i pisati i na FORUMU portala.