PIŠE: Zoran Milivojević, psihoterapeut
Ljudi se odlučuju da stupe u brak iz ljubavi i zbog ljubavi. Nekada to čine zbog snažne zaljubljenosti, vjerujući da je to prva faza ljubavi, a da je njen intenzitet garancija da će za njom slijediti kvalitetna i dugotrajna ljubavna veza i dobar brak. Većina testira podobnost partnera tokom izvjesnog perioda ozbiljnog zabavljanja ili zajedničkog života. Međutim, ništa od ovoga nije garancija da će dugoročno gledano brak biti dobar. Među negativnim ishodima, kao što su nestabilan i nekvalitetan brak i razvod, nalazi se i ono što nazivamo „roditeljski brak“.
Roditeljski brak je brak u kojem su muž i žena zanemarili međusobni odnos potpuno se posvećujući ulogama oca i majke. Oni ostaju u braku iako između njih nema razmjene nježnosti, iako nema seksualnog kontakta ili je on izuzetno rijedak. Ono što ih tako čvrsto povezuje jeste zajednički cilj podizanja djeteta ili djece.
Kada mladi bračni par dobije dijete, tada se njihovim postojećim ulogama muža i žene pridružuju uloge oca i majke. Stupanje u novu ulogu povezano je sa stresom i uzbuđenjem, sa strahom da se osoba u njoj neće dobro snaći. Zbog toga novopečeni roditelji novim ulogama posvećuju puno pažnje, energije i vremena. Što su više tokom vremena koje provode zajedno u ulogama majke i oca, to su manje u ulogama žene i muža.
Prepušteni automatizmima svakodnevice ljudi i ne primijete da prolaze godine i da su se kao partneri polako i postepeno udaljili. Ako otuđeni partneri osjećaju nelagodnost u onim trenucima kada bi trebalo da budu muž i žena, bježe od toga tako što se stalno vraćaju priči o djeci i njihovim problemima.
Iako neki ljudi jesu iskreno zadovoljni svojim roditeljskim brakom, treba znati da ova vrsta braka nosi izvjesne rizike. Pritajeno nezadovoljni partner može potražiti izvan braka one erotske potvrde koje ne dobija u braku. A preljuba uvijek sadrži mogućnost razvoda. Osobe u roditeljskom braku se plaše trenutka kada će djeca odrasti i osamostaliti se, tako da im roditelji više neće biti potrebni. Zato ovakvi roditelji nekada nesvjesno sabotiraju osamostaljivanje djece. Nekada se roditeljski brak raspada kada djeca dovoljno odrastu. Osoba koja smatra da je ispunila svoju roditeljsku funkciju prestaje da se „žrtvuje“ i, smatrajući da je to zaslužila, se okreće sebi i svojim potrebama.
Postoji način da se ljudi koji se nalaze u roditeljskom braku ponovo emotivno približe i uspostave odnos muža i žene. Dovoljno je da se dogovore da će određenog dana provoditi zajedno nekoliko sati u aktivnosti u kojoj oboje uživaju. Sistematično provođenje zajedničkog vremena u ulogama muža i žene već će za nekoliko mjeseci rezultirati mnogo kvalitetnijim odnosom.
Izvor: Politika
