PIŠE: Sanja Obradović, dipl.psiholog, REBT psihoterapeut
Nadareno dijete je dijete koje ima natprosječne sposobnosti i specifične osobine ličnosti. Važnu ulogu u rastu, razvoju, kao i odgoju nadarene djece imaju roditelji, odnosno porodica nadarenog djeteta. Različito od nekih shvatanja, nadarena djeca mogu biti rođena u svim porodicama, bez obzira na nivo obrazovanja roditelja, socioekonomski status, (ne)nadarenost roditelja i slično. Ističe se potreba da roditelji pruže podsticajno, stimulativno, obogaćeno okruženje svom djetetu kako bi razvilo svoje potencijale, ali i pozitivne osobine ličnosti, sliku o sebi, samopoštovanje. Nadareno dijete ima specifične karakteristike i osobine i zbog toga djelovanje roditelja može biti izuzetno teško i zahtjevno.
U vezi sa ulogom roditelja u razvoju nadarenoga djeteta spominje se nekoliko pretpostavki: često se pretpostavlja da nadarena djeca imaju nadarene roditelje, što nije potvrđeno u statističkim analizama; statistički podaci nisu potvrdili ni pretpostavku da se nadarena djeca mogu naći isključivo u porodicama višeg socioekonomskog statusa, kod bogatijih i bolje obrazovanih roditelja. Nadarena djeca se mogu naći u roditeljima svih obrazovnih nivoa, a najveći broj ove djece dolazi iz porodica srednjeg ekonomskog i obrazovnog statusa.
Važnost roditelja je, prije svega, u njihovoj percepciji izuzetnosti djeteta, a ona pokreće sve aktivnosti porodice.Roditelji usmjeravaju dijete u intenzivnom, brzom i kvalitetnom sticanju vještina u kojima će se najbolje pokazati djetetove sposobnosti. Istraživanja potvrđuju važnost rane socijalizacije, važnost porodice i prvih nastavnika u postepenom razvoju intrinzične (unutrašnje) motivacije, odlučnosti da se postigne cilj i odlučnosti da se radi najbolje što se može. Za razvoj nadarenosti važniji je aktivan angažman roditelja u odgoju djece, nego njihov stepen obrazovanja ili ekonomski status. Autori ističu da se među obrazovanijim roditeljima može, češće, naći aktivan interes i svjesno olakšavanje razvoja djece. Takođe, roditelji koji su i sami nadareni će biti osjetljiviji na znakove nadarenosti svoje djece i spremniji da im pruže podršku.
Istraživanja su pokazala da postoji pozitivna veza između uzajamno podržavajućih i otvorenih roditeljskih odnosa i djetetove samoprocjene na skali samopoštovanja i dobre prilagođenosti.Porodice nadarenih učenika imale su visoke rezultate na unutrašnjoj povezanosti i otvorenosti, što ukazuje da visoko vrednuju uzajamne, pozitivne odnose, kao i otvoreno iznošenje misli i osjećaja u porodici, ali ne naglašavaju usmjerenje prema postignuću, kao što bi se očekivalo.
Neminovno je, dakle, da roditelji imaju značajnu ulogu u razvoju nadarenog djeteta. Dijete veliki dio vremena provodi u svojoj porodici i roditelji bi mogli (znatno više) učiniti za njegov cjelokupni razvoj. Odgovarajuće škole (seminari, radionice i sl.) za roditelje bi mogle značajno pomoći roditeljima u toj ulozi, a posebno u odgoju nadarenog djeteta.
S obzirom na to da nadarena djeca uče brže i lakše od prosječnog djeteta, potreban im je širi raspon aktivnosti od uobičajenog. Zbog toga je potrebno osigurati prave podsticaje, koji će biti raznoliki, ali koji će i ohrabrivati učenje, osigurati adekvatne materijale za igru i učenje, pružiti djetetu mogućnost da uči po modelu, te osigurati što više iskustava, vježbi, jer je kvalitetno rano iskustvo presudno za kasniji razvoj visokih sposobnosti.
