Sanja Bušković majka je troje djece, koja je u toku dojenja posebno na početku, kao i puno majki, naišla na veliki broj problema, još uvjerenija da je dobra podrška od neprocjenjive važnosti za uspješno dojenje.
Ona je starije dijete dojila do druge godine, a sada doji blizance koji imaju osam mjeseci.
“Sa prvim djetetom sam prošla pakao (mastitis, ragade…). Tako sam nažalost na jako bolan nacin naučila kako se izmlazati, kako pravilno održavati kanale prohodnim i kako pravilno dijete staviti da sisa”, kaže Sanja.
Drugi put, kada je dobila blizance, iskustvo je bilo presudno da se ništa slično ne ponovi. Jedna od beba u početku nije dobijala na težini, ali su to prevazišli izmlazanjem, i sisanjem iz bočice oko 15 dana, nakon čega se vratila sisanju.
Djecu je počela da dohranjuje oko šestog mjeseca. Prvo dijete je isključivo dojila do 6, a blizance sa 5 mjeseci i 15 dana.
Dok doji Sanja se osjeća sigurnije kao majka jer je svojoj djeci obezbijedila najbolju ishranu, zaštitu, dodir i ljubav.
Ona smatra da je podrška dojenju slaba karika, prvenstveno medicinskog kadra u prvim danima nakon porođaja kada se vještina dojenja savladava.
“Onda porodilja dođe kući i ako nema dobru patronažnu sestru, i podršku porodice, na prvoj prepreci odluka pada na adaptirano mlijeko – i kuća je mirna”, pojašnjava Sanja.
Ona je imala, kako kaže, divnu patronažnu sestru, koja joj je objasnila sve što treba u vezi dojenja u toku dvije posjete. Sanjini najbliži, a prije svega suprug, ni u jednom trenutku krize nisu joj savjetovali adaptirano mlijeko, iako je bilo mučnih momenata i za nju I za porodicu.
