Pitanje od Radosava: Kako odvići dvogodišnjaka od cucle i pelene koju nosi kao onaj lik ćebence u Snuppy-ju.
Odgovor: Milice Belade, dipl.psiholog, porodični psihoterapeut
Većina ovakvih i sličnih navika imaju funkciju da smire dijete, djeca se najčešće osjećaju sigurno kada imaju cuclu u ustima ili pelenu, ćebe ili neki drugi sličan materijal u rukama. Cucla je kroz refleks sisanja asocijacija na prisustvo majke, dok je mekan materijal, prijatan na dodir takođe vrlo često asocijacija na majčino prisustvo, kroz osjećaj toplog, prijatnog dodira. Zbog toga nije čudno što djeca često vrlo burno reaguju na odvajanje od tih predmeta.
Kao i kod razulslovljavanja ostalih navika, u i ovom slučaju u pozadini stoji isti mehanizam:
- roditeljska dosljednost, koja znači da nećete odustati od svoje namjere da dijete odviknete od određene navike, bez obzira na to koliko će naporno biti tokom samom procesa i bez obzira na to koliko će se dijete tome odupirati;
- odvikavanje nemojte započinjati ako se u Vašoj porodici dešavaju neke promjene, ako postoji neka neriješena stresna situacija ili ako se planira početak vrtića. Promjena se mora sprovodi u periodu kada je dijete u nekom ustaljenom životnom ritmu i relaksirano;
- Započnite tako što ćete pelenu ostavljati u kući ako negdje idete sa objašnjenjem koje ćete dati djetetu. Ili pod izgovorom da pelena mora biti čista tj. mora da se opere staviti je u mašinu da dijete vidi i držati dva sata unutra. Dijete treba da shvati da može da funkcioniše bez pelene. Cilj je da se iz dana u dan povećava period tokom kojeg dijete ne drži pelenu. Kada sa djetetom idete van kuće i kada nije prikladno da sa sobom nosi pelenu dajte mu mogućnost da odabere mjesto na kojem će ga pelena „čekati“ kada se vrati i sl;
- Pronađite zamjenski objekat, neku igračku ili drugu stvar koja je prikladnija. Ponudite djetetu da izabere između dva takva objekta koje ćete Vi sugerisati.
Kada je riječ o cucli, puno zavisi od toga da li se dijete sa njom uspavljuje, da li tokom noći morate nekoliko puta da mu je dajete da bi se smirilo i zaspalo ili je koristi i tokom dana, nevezano za situaciju u kojoj se nalazi.
Odvikavanje djeteta od korišćenja cucle prilikom uspavljivanja je zahtjevniji proces i podrazumijeva kontinuirano povećavanje perioda u kom dozvoljavate Vašem djetetu da plače. Pri tome, uvijek morate biti sigurni da dijete ništa ne boli, da je suvo i da je u ustaljenoj rutini spavanja. Nakon svakog perioda plakanja, morate prići djetetu, utještiti ga, zagrliti, ono mora da zna da ste Vi uz njega. Ovaj proces je vrlo zahtjevan i za roditelje i za dijete stoga, ako je to slučaj, nemojte otpočinjati bez dodatne stručne pomoći.
Budući da Vaše dijete ima već 2 godine, zavisno od njegove zrelosti i odnosa sa Vama, možete pokušati da „nestajanje“ cucle stavite u određeni kontekst. Ako su neki gosti u kući, neko koga dijete voli ali koga ne gleda suviše često pokušajte da stvorite priču o tome da je cuclu neko odnio, osmislite način kako je odnio, gdje je sada, ko je koristi i sl. Priča mora biti detaljna da bi dijete moglo da skrene svoje misli sa gubitka cucle na kontekst, cijelu situaciju. Naravno, i u tom procesu stalno morate biti uz dijete, utješiti ga zbog „gubitka“ i biti mu podrška dok pati za cuclom. Ako vidite da postoji mogućnost da priča uspije, vrlo vjerovatno će već za nekoliko dana Vaše dijete moći da funkcioniše bez cucle.
