Milica Belada, dipl.psiholog porodični psihoterapeut

Veći dio srednjoškolaca i njihovih roditelja se pred kraj srednje škole nađu pred velikom odlukom. Koji fakultet ću/e (dijete) upisati? Važna životna odluka, o kojoj se vrlo često razgovara pred sam kraj srednje škole, a posledice pogrešno donesene odluke osjećaju i roditelji i dijete dugo nakon toga.

Donošenje odluke o budućoj profesiji je proces koji treba da sumira sposobnosti, želje, vještine, interesovanja i mogućnosti mlade osobe u zanimanje kojim će se uspješno baviti…iz jedinog pravog razloga – zato što voli to zanimanje i u njemu se potpuno pronalazi.

Radi se o intrapsihičkom procesu koji se sprovodi uz pomoć roditelja i podršku stručnih lica i koji omogućava djetetu da sebe u potpunosti upozna. Sa ovim procesom bi trebalo otpočeti još na nivou predškolskog uzrasta, što se, na žalost, vrlo rijetko dešava. Najčešće se odluka o budućem zanimanju donosi vrlo brzo, uz posredno uključivanje roditelja, dok se kriterijumi za upis fakulteta svode na: “upisaću ono što upisuje većina mojih drugova”, ”biram onaj fakultet koji mi omogućava da u budućnosti imam veliku platu”, “upisaću ono što moji roditelju smatraju da je najbolje za mene”…Vrlo često svaki od ovako napravljenih odabira, kasnije dovodi do velikog nezadovoljstva, koje se preliva u sve sfere života mladog čovjeka.

Roditelji mogu da pruže veliku pomoć u cjelokupnom procesu. Kao prvo, svojim vaspitnim metodama mogu da prenesu poruku o važnosti poznavanja sebe, prepoznavanja svojih potreba i interesovanja. Trebalo bi da podstiču dječiju potrebu za učenjem i saznavanjem, razvijanjem mašte i kreativnosti. Uključivanje u različite vannastavne, vanškolske aktivnosti, podsticanje bavljenja sportom, može da omogući sticanje uvida u način razmišljanja, odnos prema stresnim situacijama, reagovanje u situacijama procjene…kao i mnoge druge informacije koje je vrlo važno znati o sebi prilikom izbora budućeg zanimanja.

Roditelji bi trebalo da omoguće uslove za otvaranje svih alternativa vezanih za izbor zanimanja, da obezbijede potrebnu stručnu podršku u tom procesu, kao i da sagledaju objektivne mogućnosti u smislu pružanja finansijske podrške tokom studiranja. Stručna pomoć u ovom procesu podrazumijeva rad sa psihologom, tokom kojeg se kroz ispunjavanje različitih testova, razgovore, pohađanje radionica detektuju potencijalni tipovi zanimanja koji odgovaraju djetetovim vještinama, znanjima, sposobnostima, željama.

Kada se radi o ovakvim životnim odlukama, roditelji se ponekad vrate u svoje djetinjstvo, analiziraju svoje životne uspjehe i neuspjehe, vrate svoje životne želje i ambicije i pokušaju da ih prenesu na dijete. U ovakvim situacijama često dolazi do izražaja i vidljiva lojalnost prema porodičnoj tradiciji. Ako postoji određeno zanimanje koje se generacijama prenosi, vrlo je očekivano da će se to pokušati i sa najmlađima. Zavisno od samog djeteta, njegovog odnosa sa roditeljima, snage porodične tradicije u odnosu na praćenje individualnih potencijala, donijeće se odluka o budućem zanimanju. Djeca će tu odluku na različite načine prihvatiti tj. ako nisu saglasni, protiv te odluke će se na različite načine boriti. Ovi načini podrazumijevaju i javljanje psihosomatskih problema, adolescentskih kriza…ako mlada osoba nije u mogućnosti da se na zreliji način izbori sa roditeljskim pritiskom.

Ljubav prema zanimanju je osnov uspješnosti svakog čovjeka, motiv da se više i bolje uči, radi i napreduje. Jedino ako je pojedinac motivisan unutrašnjim motivima, može da istraje u svom nastojanju da se bavi određenom profesijom, bez obzira kakve su spoljašnje okolnosti. Iako će  možda nekome iz  lične ali i  roditeljske perspektive djelovati nerealno, iskustva iz prakse potvrđuju navedeno. Dakle, pomozite svom djetetu da donese pravilnu odluku – podržite ga u nastojanju da odabere zanimanje koje voli i za koje ima predispozicije.