Ministarstvo prosvjete spremno je da izađe u susret svim školama koje imaju zahjev za nabavku ormarića u kojima bi djeca mogla da ostavljaju udžbenike.

Iz tog vladinog resora je televiziji Vijesti rečeno da do sada takvih zahtjeva od škola nije bilo.

Reformom obrazovanja, nošenja udžbenika trebalo bi da budu oslobođeni prvaci. Oni svoje knjige mogu da donose ponedjeljkom, a nose kući na kraju radne sedmice.

Pomoćnica ministra prosvjete Vesna Vučurović kazala je i da u novoizgrađenim školama postoje ormarići za čuvanje udžbenika do petog razreda.

Međutim, prema njenim riječima, u višim razredima to nije praksa jer  neki roditelji ne žele da njihova djeca ostavljaju udžbenike u školi, već ih nose sa sobom.

„Znamo svi da su udžbenici potrebni i kod kuće, i zbog toga to nije praksa da se u višim razredima čuvaju u školama“, rekla je Vučurović.

Televizija Vijesti razgovarala sa osmogodišnjom Marijom Velimirović koja ide u treći razred. Pošto u njenoj školi ne postoje ormarići u kojima bi ostavila knjige svakadonevno nosi đačku torbu koja je teška pet kilograma. Njena tjelesna težina iznosi 27 kilograma. Ljekari kažu da težina školske torbe ne bi smjela da pređe 10 do 15 odsto težine djeteta.

Pedijatar Paša Divanović smatra da ni djeca u drugom razredu, koja imaju sedam godina ne trebaju da nose teške đačke torbe jer su i njihova leđa nejaka. Ona kao jedan od modela ublažavanja ovog problema sugeriše  bolju saradnju između roditelja  i učitelja, uz poštovanje nastavnog plana ali i na primjer, nekorištenjem svesaka sa debelim koricama.

Marijin Otac, Goran smatra da je suština rješenja problema u tome da se smanji broj udžbenika pa da jedan predmet nema po dvije, tri knjige.

U Ministarstvu prosvjete kažu da redovno rade na tome da smanje obim udžbenika ali i da budu interesantni za učenike, da ih rado koriste, da budu edukavno sredstvo koje zadovoljava sve kvalitete, kao i da budu lagani što znači da se štampaju na laganijem papiru.

Dnevne novine Vijesti su prošle godine mjerile težinu školskih torbi za mališane drugog, trećeg i četvrtog razreda.

Vaga je pokazala da učenik drugog razreda težak 26 kilograma nosio torbu tešku tri kilograma i 600 grama, trećak koji ima 29 kilograma nosio je četiri i po kilograma, dok su leđa učenika koji pohađa četvrti razred, teškog 36 kilograma, bila opterećena sa 5 kilograma i sto grama.

Ljekari često upozoravaju da umor, bol u leđima i deformacije kičme najčešće posljedice teških školskih torbi.

Prema njihovim riječima, u najranijem školskom dobu razvijaju se leđni mišići zbog čega je važno izbjegavati loše navike koje bi mogle da prouzrokuju probleme u razvoju leđa i kičme.

U prilog tome govore i podaci da rezultati redovnih sistematskih pregleda posljednjih godina pokazuju na učestalu pojavu lošeg tjelesnog držanja, deformiteta kičmenog stuba i stopala, čemu doprinose i neodgovarajuće školske torbe i njihovo nepravilno nošenje.

Pedijatri pojašnjavaju i da većina djece koja polazi u školu još nema dovoljno jake mišiće kojima treba da nosi vlastito tijelo, a kamo li da ponesu i nekoliko kilograma knjiga i pribora.

Stručnjaci savjetuju da se povremeno kontroliše stanje kičme djece redovnim sistematskim pregledima za djecu predškolskog uzrasta u pedijatrijskim ambulantama Doma zdravlja, a kod školske djece sistematskim pregledima u osnovnim i srednjim školama.

Važnu ulogu u očuvanju zdravlja mališana igraju i njihovi roditelji koji im mogu pomoći pravilnim odabirom školskih torbi. Stručnjaci im preporučuju školsku torbu u obliku ruksaka, na kojoj dio koji dolazi na leđa mora imati ravnu podlogu da bi se težina ravnomjerno rasporedila duž kičmenog stuba.

Naramenice treba da budu široke i čvrste da ne bi padale sa ramena ili se usijecale u ramena. Dno ruksaka ne smije da ide ispod struka, a vrh ispod linije ramena. Najbolje je da postoji i kaiš koji se kopča oko struka i tako se dobije još jedna tačka oslonca.