PIŠE: Milica Belada, dipl. psiholog, porodični psihoterapeut
Ako ste roditelj djeteta od oko pet godina vjerovatno ste se već našli u situaciji da smišljate odgovore na pitanja kao što su „odakle dolaze bebe“, „šta radi beba u stomaku“ i sl. Dijete uzrasta od pet godina zadovoljiće se odgovorom da bebe dolaze iz maminog stomaka i da u stomaku spavaju. Međutim, kako vrijeme odmiče a vaša djeca sazrijevaju pitanja ovog tipa će biti kompleksnija i zahtijevaće više vaše umješnosti da adekvatno odgovorite.
Većina roditelja u našoj sredini se trudi da vješto izbjegava odgovore na ovakva pitanja, kao i većinu tema koje se odnose na biološko sazrijevanje i na promjene koje se usled toga dešavaju. Međutim, to izbjegavanje sigurno neće spriječiti vaše dijete da o svemu tome sazna od svojih vršnjaka, iz knjiga ili iz drugih izvora. Razlika je samo u tome što, u situaciji kada vi djetetu dajete informacije, imate veću kontrolu nad situacijom, imate mogućnost da svom djetetu prenesete one stavove vezane za sazrijevanje koje smatrate da su pravilni. Dakle, već od školskog uzrasta svaki roditelj bi trebao da se suoči sa svojim stavovima o tome šta djeci treba reći o polnom sazrijevanju.
Kada su djeca u pred-adolescentskom periodu odgovori na ova i slična pitanja trebaju biti umjerenija u odnosu na odgovore koje ćete uputiti svom tinejdžeru. Prije nego što djetetu date bilo kakav odgovor o tome kako se stvaraju bebe, postavite im neko pitanje koje će vam dati ideju o tome koliko o tome već znaju tj. koliko detaljan treba biti vaš odgovor. Sigurno je da djetetu ne treba da date odgovor koji nije u skladu sa njegovim razvojnim uzrastom. Prvo, neće razumjeti na pravi način informaciju koju ste mu uputili, a zatim može se uplašiti ili na pogrešan način protumačiti vašu dobru volju da sa njim otvoreno razgovarate.
Kada se radi o djetetu starijeg predadolescentnog uzrasta (oko 10 godina) dovoljno će biti da se zadržite na objašnjenju bioloških funkcija, uglavnom onako kako djeca uče na času biologije. Trudite se da sve informacije koje im dajete budu na „stručnom“ nivou, da ih saopštavate kao jasne činjenice bez davanja informacija o tome na koji način su emocije uključene u biološko sazrijevanje. U ovom procesu velika pomoć vam može biti i pedijatar koji će vašem djetetu dati dodatne informacije i sa medicinskog aspekta. Na taj način ćete vašem djetetu poslati poruku da je to važna tema i da ste spremni da mu pružite odgovore na pitanja koja ga interesuju.
Dobro je i da djetetu date okvirne informacije o tome da će se u narednim godinama dešavati i biološke ali i psihološke promjene koje su dio normalnog razvoja. Napomenite mu da ste i vi sami to prošli i da ćete mu biti podrška tokom tog procesa. Djeca vole kada im navodite primjere iz vaše mladosti o tome kako ste se vi osjećali u konkretnim situacijama koje njih interesuju, kako ste se adaptirali na promjene i sl.
Prvi razgovor o ovakvim temama dijete treba da vodi sa roditeljem istog pola. U tom slučaju, naročito kada nije sve sasvim jasno, ćerka će se bolje razumjeti sa majkom, a otac sa sinom. Pored toga, kada je u pitanju biološko sazrijevanje, u našoj kulturi postoje različita očekivanja od ćerki i od sinova. Ako je to slučaj i u konkretnoj porodici, roditelji treba da se usaglase o tome koje stavove prenose ženskoj, a koje muškoj djeci. Ovo je naročito važno kao priprema za adolescentski period, kada će se na biološkoj osnovi desiti i polno sazrijevanje djece. Ukoliko u porodici postoje neka religijska ili moralna načela koja se poštuju a vezana su za polno sarijevanje potrebno ih je nagovijestiti tokom ovog perioda kako bi roditelji mogli jasno i da ih iskažu u adolescenciji.
Na kraju, sve zavisi od roditelja. Trenutna neugodnost koju roditelji mogu imati tokom prvog razgovora sa djetetom koji se odnosi na polno sazrijevanje, sigurno vrijedi za buduće povjerenje i sigurnost koju će dijete imati u roditelju tokom godina koje slijede, a koje će sigurno biti ispunjene raznim nedoumicama i dilemama.
