Prema shvatanju svih psihologa, prva godina života je kritičan period u razvoju djeteta. Zvučaće apsurdno, naročito ako se osvrnemo na izreku koja se na našem tlu, decenijama provlači kroz roditeljstvo Mala djeca – mala briga, velika djeca – velika briga, pa se samim tim i umanjuje značaj ovog perioda razvoja, a i suština roditeljstva se svodi isključivo na brigu.

Tokom prve godine života, dječija iskustva sa ljudima, najprije sa majkom, ocem ili osobom koja ih gaji, postaju osnov za kasnije stavove prema ljudima. U tom periodu, stvara se jedinstven odnos između djeteta i majke – privrženosti, emocionalne vezanosti ili psihološke zavisnosti. Stavovi stvoreni u odnosu na majku, generalizuju se tokom života i na druge osobe.

O značaju prve godine života govori u svom učenju američki razvojni psiholog i psihoanalitičar Erik Erikson. Prema njegovom učenju, prva faza života koja traje od rođenja do 18 mjeseci, predstavlja fazu sticanja osjećanja osnovnog povjerenja, nasuprot sticanju osjećanja osnovnog nepovjerenja. U toj fazi po njemu, dijete saznaje da li je svijet pretežno izvor neprijatnosti ili izvor zadovoljstva. Drugim riječima, u ovom periodu čovjek postaje ili pesimist ili optimist. Beba ima fiziološke i fizičke potrebe, kao što su potreba za hranom, čistoćom, snom i toplotom. Isto tako, ona ima i psihološke potrebe – da bude milovana, da joj se govori, da joj se tepa, da se ljulja, drži u krilu, da se sa njom igra.

Ukoliko dijete u ovom periodu ima zadovoljene ove vrste potreba, kod njega će se razviti osjećanje osnovnog povjerenja, samim tim i normalan emocionalni život. Ukoliko se one ne zadovoljavaju, kod djeteta će se javiti sumnja, nepovjerenje i strah, pri čemu se razvija nezadovoljstvo i apatija.

Hranjenje djeteta u prvoj godini života je od velikog značaja za uspostavljanje emocionalne veze između majke i djeteta. Pošto je emocionalno vezivanje za majku značajno za dalji svestrani razvoj djeteta, psiholozi su se bavili tim – kako hraniti dijete da bi se uspostavila emocionalna veza. Kad god je to moguće, preporučuje se dojenje kao najbolji način hranjenja djeteta. Pored zdravstvenih razloga, brojni mentalnohigijenski razlozi daju prednost dojenju u odnosu na vještačko hranjenje.

U današnje vrijeme postoji velika stimulacija i potpora dojenja kao najboljeg metoda hranjenja djeteta širom svijeta i brojni su tekstovi i materijali o tome. Ono što je važno istaći sa psihološkog aspekta, je da se dojenjem obezbjeđuje sigurnost i relaksacija djeteta. Dojenjem na grudima uspostavlja se nježan i prisan odnos između majke i djeteta. Međutim, ako je majka nervozna i u tenziji, ako nerado doji dijete, gunđa dok ga doji, dijete će se osjećati nelagodno.

Usljed spriječenosti majke da doji, hranjenje flašicom ne mora za dijete biti loše samo po sebi. I na taj način se djetetu može obezbijediti osjećanje relaksacije i sigurnosti. To se postiže ako majka ili otac, uzme dijete u naručje, nježno ga drži, tepa mu i postupa kao za vrijeme dojenja.

Značajno pitanje u vezi sa hranjenjem je kada hraniti dijete. Nekada su djeca hranjena u određenim intervalima, na tri ili četiri sata. U novije vrijeme, psiholozi savjetuju hranjenje djeteta kad ogladni, odnosno kad zaplače, tzv. hranjenje na zahtjev. Ovakvo hranjenje smanjuje kod djeteta tenziju. Kad se dijete hrani u određenim intervalima , može se desiti da mu se daje hrana ili prerano – kad je još sito, ili prekasno – kad je bol u želucu postao intenzivan. Pođimo od sebe – informacija o tome da li smo gladni ili ne – polazi od nas samih, tako i dijete samo najbolje zna kad je gladno.

Pošto u današnje vrijeme većina majki radi i nije u mogućnosti da hrane dijete na zahtjev, ne treba da dobiju osjećanje krivice, niti da postaju razdražene, dijete se vrlo brzo privikava da prima hranu u određenim intervalima. Zato je najbolje kombinovati ove dvije prakse hranjenja u skladu sa mogućnostima i slobodnim vremenom roditelja.

Sledeće pitanje koje se nameće u vezi sa dojenjem je – koliko dugo dojiti dijete. Na ovu vrstu odluke, veliki uticaj ima kultura. U nekim kulturama dijete se odbija od grudi u prvoj godini, u nekim u trećoj. Kod nas dominira navika da se djeca odbijaju od grudi u drugoj polovini prve godine. Najbolji kriterijum u ovoj odluci bi trebala biti želja majke i djeteta. Stvarna granica kad treba prekinuti dojenje ne postoji.

U čitavom ovom postupku prema djetetu u vezi sa hranjenjem, pored detalja u postupcima da li će se dijete hraniti na grudima ili flašicom, da li će ga odbiti od grudi ranije ili kasnije, važno je imati u vidu sledeće:

–          da osoba koja gaji dijete bude relaksirana.

–          da prihvata i ne odbacuje dijete (odbacivanja i zanemarivanja djece u ovom periodu dovode do oštećenja koja se ne mogu ispraviti kasnije).

–          da uspostavi topao i prisan odnos sa djetetom.

Na taj način, vaše dijete će dobiti jak oslonac za zdrav emocionalan razvoj, čiji će cjelokupan način funkcionisanja počivati na povjerenju i optimizmu.

izvor: drfeko.com