PIŠE: Vlado Perović

Vrijeme je promjene. To je bila ključna rečenica u kampanji Baraka Obame. Vjerujem da mu je to palo na pamet dok je trpio ženinu trudnoću. Mogu da vam pričaju o tome, možete sate i dane da provodite na netu čitajući milione članaka na temu ”drugog stanja”, ali tek kad ga doživite i osjetite, shvatate težinu zadatka.

Vaše milo i drago stvorenje, ljubav za čitav život, mazno i nježno, prolazi kroz težak period, ustvari prolazi pored ogledala za početak, makar trideset puta dnevno i govori na glas ili u bradu, ”Je l’ se vidi, stomak, jesam li debela, a, a, a”. Uzalud vam trud svirači, ako ne pronađete savršen odgovor, sa varijacijama, za drugim će dunje biti žute. Naravno, da draga, savršena si, mogu vam biti prva pomoć.

Ona priča da trudnice mijenjaju nagone, potpuno je ispravna. Mi smo imali tu čast i zadovoljstvo da nam jutra kreću sa krofnama, a završavaju sa šetnjama po šoping molovima u potrazi za savršenim mirisom detrdženta. Ukoliko ste naletjeli na nervoznog muškarca koji se nalaktio na korpu i mlađu žensku osobu koja grozničavo miriše, kao ptičar, razne hemikalije, da, to smo bili mi. Mountain spring, zeleni čaj i pačuli ili jorgovan, biće vam jedna od najvažnijih stavki u životu. Na šta mirišeš, tako i živiš, kažu trudnice.

Promjene raspoloženja su dio ”drugog stanja” koji se ne može izbjeći. Morate biti smireni kao tibetanski monah pod sedativima da bi izdržali silne udare hiperaktivnosti feat. ”ajde da, uzmemo neki dobar auto” ili ”ti mene ne voliš” feat. ”ručak sam presolila, buuuaaaa” u okviru šest minuta i trideset sekundi. Onda ste mirni makar sedam minuta.

Zahvaljujući činjenici da sam bio u radnoj obavezi od jutarnjih sati do kasnih popodnevnih shvatio sam na vrijeme da je moj posao divan, kolege najbolji ljudi na svijetu, a radno okruženje više nego savršeno. Po završetku radne obaveze, taksi nije dolazio u obzir, duge šetnje pripremale su moje ganglije za tobogan uzbuđenja kod kuće. Iako sam ”on radi u rudniku i život mu nije lak”, rado pjevušio i prihvatio kao šaljivu metaforu, realnost ove pjesme bila je opipljiva.

Dolazak u zajednički prostor po pravilu je garniran gomilom emocija, u rasponu, ”mislim da sam vidjela pauka, molim te, uradi nešto, neću moći da zaspim” i ”sad sam ustala, spavala sam čitav dan, pojela sam četiri krofne, volim te, volim te, volim te. Čeeeeeeškaj me.” Na neke stvari jednostavno se ne možete navići. Vjerujte, koliko god željeli da se pripremite za ovaj težak zadatak, nezavisno od toga da li ste pročitali sve brojeve ”Ljepote i zdravlja” uz pažljivo čitanje dijelova o zdravlju, jer ste lijepi na tatu i mamu, je li, teorija i praksa su kao svekrva i snajka.