Prema savremenim teorijama dječije psihologije i pedagogije, svako dijete je inteligentno i svako je talentovano. Ipak, važnije od priznavanja činjenice postojeće inteligencije ili talenta jeste njihovo dalje razvijanje. Ukoliko izostanu potrebna podrška, prije svega roditelja i obrazovnog sistema, ovi potencijali se vremenom “uprosečuju” ili potpuno gase.
Šta je talenat? Prema jednoj od brojnih definicija, talenat je “potencijal za izuzetnost”. Znači prepoznavanja talentovanog djeteta su brojni i javljaju se ili kao opšti (lakoća učenja, brzo pamćenje, uviđanje detalja, uočavanje uzroka i povezanosti pojava…) ili kao specifični – u okviru različitih oblasti. Tako neka djeca već od najranijeg uzrasta svojim crtežom uveliko premašuju svoj uzrast, drugi sa lakoćom “barataju” brojevima, treći postižu izuzetne sportske rezultate…
Najintenzivniji period za razvoj talenta je u predškolskom uzrastu i nižim razredima osnovne škole. Uostalom, vjerovatno ste i vi primijetili da djeca sa tri godine uče sa lakoćom, uz zabavu i igru, dok je većini njih sa 12 ili 15 godina učenje sinonim za mučenje. Odnosno, kada krenu u školu, onaj “potencijal za izuzetnost” postepeno blijedi. Zašto je to tako? Obrazovni sistemi osmišljeni su tako da djecu “uproseče”, isti su za sve, ma kako naša djeca bila različita. Samim tim, kako školovanje dalje odmiče, broj djece kojoj škola ne odgovara i postaje mučenje više je pravilo nego izuzetak.
Podrška talentu
Neadekvatnost obrazovnih sistema “guši” talente čak i u onim zemljama gde se školovanje odvija uz mnogo više tolerancije za dječije razlike i učenje kroz igru. Na primjer, u SAD je sprovedeno istraživanje kojim se mjerila sposobnost divergentnog mišljenja kod djece, tj. sposobnost nalaženja što više različitih primjena običnih, svakodnevnih predmeta.
Smatra se da je ova sposobnost jedna od osnovnih za uspješno snalaženje u životu. Istraživanje je obuhvatalo više stotina djece koja su testove radila u razmacima od po četiri godine. Oni koji su mogli da smisle više od 100 mogućih primjena za neki predmet, smatrani su divergentnim genijima.
U predškolskom uzrastu, čak oko 98 odsto djece imalo je postignuće izuzetnog talenta, tačnije: genija. Sa svakim novim testiranjem taj procenat je opadao, dok na kraju školovanja nije stigao do skromnih tri odsto.
Rješenje za obrazovne sisteme koji sputavaju dječje potencijale su individualni programi, osmišljeni i prilagođeni upravo razvijanju različitih talenata kod djece. Ove programe za otkrivanje talenata u ranom uzrastu stipendira država, stalno ulažući nova sredstva, kadar i vrijeme tokom cjelokupnog školovanja ove djece.
Pages: 1 2
