PIŠE: Sanja Obradović, dipl. psiholog, REBT psihoterapeut
Izbor partnera kod svakog pojedinca zavisi od specifičnog prelamanja kulturoloških stereotipa o partnerskim odnosima i braku – što roditelji prenose djeci. Pored toga, značajan uticaj imaju obrasci emocionalnog vezivanja djece i roditelja, odnosno kvalitet porodične klime emocionalnih odnosa.
Teorija emocionalnog vezivanja ukazuje da će, ukoliko postoje usklađeni emocionalni odnosi između roditelja – ti odnosi omogućiti kod djece razvijanje osjećanja sigurnosti u sebe, kao i stabilnost u emocionalnom razvoju i sazrijevanju.
Međutim, ukoliko su odnosi između roditelja hladni, distancirani ili konfliktni – to kod djece može da dovede do razvoja osjećanja nesigurnosti u sebe, do zastoja u emocionalnom razvoju i sazrijevanju, kao i do pojave straha od emocionalnog zanemarivanja i povređivanja. Na taj način se djeci prenose mnoga negativna značenja povezana sa budućim izborom partnera, ali i sa očekivanjem od partnerskih odnosa. Takve poruke u nekim slučajevima mogu da dovedu do toga da se mladi ljudi opredijele da ne zasnivaju brak i porodicu.
Kako se obično biraju partneri?
Partneri se obično biraju po uzoru na uspješne partnerske relacije u porodici, i obrnuto – odbacuje se ono što se pokazalo neuspješnim izborom u porodici.
Zrelost za izbor partnera je veoma povezana sa razvojem samosvjesti, odnosno slike o sebi i realnog očekivanja od sebe i drugih, zatim sa razvojem empatije (saosećanja) za potrebe drugih, sa razvojem emocionalne odgovornosti, kao i sposobnosti upravljanja svojim emocijama i ponašanjem, sa komunikacionim vještinama… Sve ove sposobnosti i vještine mogu da se usavršavaju kroz procese socijalnog učenja tokom čitavog života.
Kada je osoba spremna za izbor partnera?
Jedan od preduslova koji treba da ispunjava osoba zrela za izbor partnera je uspešno završen proces individualizacije i separacije (odvajanja) od primarne porodice.
Uspješnost u tome ne zavisi isključivo od godina, već od kapaciteta svakog pojedinca da se osloni na sebe i preuzme odgovornost za svoje životne izbore, da postane individua psihički nezavisna, sposobna za odvojen život od roditelja.
Uobičajeno je da se taj proces završava do kraja adolescencije, ali se može dogoditi i da se ne završi. U tom slučaju, pojedinci su zavisni od roditeljskih očekivanja i nisu u stanju da preuzmu odgovornost za svoje emocije i ponašanje, kao ni da istraju u odnosu na svoje kriterijume izbora. Otuda mnogi mladi ljudi ne uspijevaju da odole pritiscima poželjnih socijalnih normi ponašanja koje im nameće porodica, već kada dođe vrijeme – stupaju u brakove u skladu sa porodičnim očekivanjima.
Porodičnu i društvenu osudu naročito trpe žene koje se nisu na vrijeme udale, one se etiketiraju kao «usedjelice».
Kako napraviti «pravi izbor»?
U odnosu na tradicionalne kulturološke stereotipe rodnih uloga, po kojima muškarac ima ulogu osvajača, a žena treba da bude osvojena, desile su se promjene – ka pasivnijoj ulozi muškarca i aktivnijoj ulozi žene u traženju partnera.
Kako će se pojedinci u tome osjećati i ponašati, zavisi od njihovih uverenja, kao i spremnosti da se adaptiraju na promjene.
Igra osvajanja može da se posmatra i kao borba za zadobijanje veće moći u međusobnim odnosima. Ukoliko je jedan od partnera emocionalno nestabilan, ili ima strah od povređivanja – onda nije spreman za otvoreno, iskreno otkrivanje sebe prilikom upoznavanja. Iskrenost i otvorenost u komunikaciji su preduslov građenja ravnopravnih i harmoničnih partnerskih odnosa.
Ostali faktori uspješnosti u izboru partnera se odnose na jasnoću u pogledu poželjnih osobina i očekivanog ponašanja partnera.
Preporuka stručnjaka je da se izbori partnera zasnivaju na što većem broju sličnosti, i to u odnosu na: osobine ličnosti, očekivanja od partnerskih odnosa, životna interesovanja i ciljeve…
Važni elementi dobrog izbora bi trebalo da budu procjene spremnosti partnera na kompromise u prevazilaženju razlika, na usklađivanje zajedničkog i pojedinačnog ličnog razvoja, na investiranje sebe u negovanje harmoničnih partnerskih odnosa.
Kada se slijede ove odlike zrelog izbora, nije lako pronaći «pravog» partnera. Ali, ako se u tome uspije, onda je stvorena dobra osnova za građenje i unapređivanje partnerskih odnosa.
Međutim, uspješnost u tome mnogo zavisi od spremnosti partnera da se angažuju u njegovanju svog odnosa.
