Piše: dr Lidija Perunović, stomatološka ordinacija Perunović

Palatoschisis, u narodu poznata kao zečja usna, predstavlja urođeni poremećaj koji se ogleda u nedovoljnom ili potpunom srastanju segmenata usana, tvrdog, mekog nepca. Rascijepi pokazuju izuzetno veliku šarenolikost u izgledu i izražajnosti. Hoće li se manifestovati, samo kao zarez na usni ili unjkav govor,do izuzetno dramatične slike koja zahvata usnu, tvrdo, mako nepce, nos, nekad se pruža čak i do oka i uha, jadnostrano ili obostrano, zavisi u kom periodu unutarmateričnog života je nastao i koliko segmenata lica nije dovršilo svoje srastanje.

Na sreću, ovako dramatične slike se rijetko viđaju (najčešće u sklopu nekih sindroma), a i sama učestalost rascijepa nije tako velika. U našoj populaciji, otprilike do deset beba godišnje, se rodi sa ovom malformacijom.

Šta je razlog izostanka kontinuiteta, pravilnog rasta i razvoja ploda (u ovom slučaju predjela lica i vilica)?

Još uvijek se malo zna o etiologiji rascijepa. Zasigurno je da razlog ne može biti jedan, jedinstven. Mora se udružiti više faktora da bi došlo do njegove manifestacije. U osnovi, zasigurno leži genetika, ali ona nije odlučujuca. Mnogi spoljni faktori doprinose pojavi ove malformacije: Neki ljekovi, nepravilna ishrana, virusne infekcije, stresovi trudnice, pretjerano unošenje alkohola, duvan, narkotici….

Dolazak na svijet bebe sa rascijepom, za porodicu predstavlja šok. Majka se najčešće osjeća krivom i obeshrabrenom. Zato je neophodno da porodica odmah dobije ohrabrujuću informaciju o daljem toku tretiranja problema i  velikim mogućnostima današnje medicine, koja će omogućiti da se njihovo dijete, za kraći ili duži period, zavisno od opsežnosti rascijepa, ne razlikuje od ostale djece.

U riješavanje problematike rascijepa učestvuje više specijalnosti. Tim čine: hirurg, pedijatar, stomatology (spec. ortopedije vilica, dječiji stomatolog, spec.stomatološke protetike), otorinilaringolog, logoped….

Danas, najšire prihvaćeno mišljenje je,da hirurgiju treba odložiti što je moguće više i posebnim stimulatorima – nešto nalik ortodontskim protezicama, već 7-og dana djetetu usmjeravati odvojene segmente, a sve u cilju nesputanog i pravilnijeg oblikovanja lica i vilica. Ove aparatiće treba mijenjati na 2 do 3 nedjelje, prateći rast, sve do navršena 3 mjeseca života. Ovi aparatići će pomoći i lakšem hranjenu djeteta.

Ako postoji rascijep mekih tkiva, onda treba pristupiti hirurgiji. Druženje sa dječijim stomatologom se nastavlja sa nicanjem zubica, a sa 5-6 godina, obavezna je posjeta ortodontu radi dogovora oko daljeg toka liječenja. Na mjestu samog rascjepa najčešće nedostaju neki stalni zubi, ili su nepravilnog oblika, pa je sa završetkom ortodontske terapije i rasta neophodna saradnja i sa spec.protetike.

Važno je znati da funkcija i izgled ovog djela lica, neće zvisiti samo od virtuoznosti hirurgije i vidljivosti ožiljka, već da za pravilan razvoj i ljepotu lica, izuzetnu važnost ima pravilan oblik vilica i odgovarajući položaj zuba, koji će dati potporu mekotkivnom profilu.