PIŠE: Gordana Popović

Interesovanje za vantjelesnu oplodnju (IVF) u Crnoj Gori raste iz godine u godinu i mnogo je veće od kapaciteta Odeljenja za humanu reprodukciju Bolnice „Danilo prvi“ na Cetinju, kojem se godišnje javi između 550 i 600 parova.

Nnačelnik tog odjeljenja Tatjana Motrenko-Simić  je kazala za portal Roditelji.me da su od ukupnog broja prijavljenih parova, oko 75 odsto njih zbog postojećih poremećaja kandidati za vantjelesnu oplodnju, dok se za 15 do 20 odsto  može primijeniti manje zahtjevna intervencija, kao intrauterina inseminacija.

“Dio pacijenata je za donaciju gameta, koja se ne radi u našoj zemlji. U vrlo malom procentu postoje pacijenti kojima se ne može pomoći, jer nijedan od partnera ne posjeduje svoje gamete, a donacija embriona u Evropi nije dozvoljena jer je, sa stanovišta genetskog identiteta djeteta, to isto kao i usvajanje”, pojasnila je Motrenko-Simić.

Na odjeljenju za humanu reprodukciju ove godine je urađeno oko 200 ciklusa vantjelesne oplodnje. Kako je kazala Motrenko-Simić, često se radilo o vrlo zahtjevnim pacijentima.

“Ukupan uspjeh je na nivou godine 37 odsto, a u posljednjih par mjeseci, od kada smo promijenili medijume, čak 45 odsto, što je izuzetno visok procenat. Ono sto me čini ponosnom je da u najtežim slučajevima muškog steliteta, gdje moramo da radimo biopsiju testisa kako bi pronasli spermatozoide, takozvane TESE,  imamo uspjeha, zavisno od godina žene, od 25 do 40 odsto”, navela je ona.

Motrenko-Simić je kazala da u Crnoj Gori, nažalost, nema pada u broju infertilnih parova, čak se čini da je trend obrnut.

“Pravu analizu bismo imali kada bi postojalo objedinjeno prijavljivanje, što sada nije slučaj. Naravno, i dio pacijenata koji radi IVF van države ne možemo evidentirati. Ali, s obzirom na to da je Ministarstvo zdravlja formiralo nacionalnu komisiju za asistirane reproduktivne tehnologije (ART), za očekivati je da će u narednom periodu biti dosta toga učinjeno u organizaciji, evidenciji, primjeni postojeće regulative, kao i na formiranju centralnog registra i mogućeg on line prijavljivanja ciklusa IVF-a“, pojasnila je ona.

Naravno, kako je kazala, sve to opet zahtijeva dodatna sredstva, do kojih je realno teško doći.

„I ovo sada što postoji, tri pokušaja IVF-a o trošku države je dobro, naročito ako se zna u kakvoj je finansijskoj krizi svijet, i da mnoge zemlje smanjuju nivo prava osiguranika. Osim toga, dozvoljeno je da pacijenti biraju gdje će raditi IVF o trošku države, jer su i privatne klinike uključene u cio program preko ugovora sa Fondom za zdravstvo, za šta sam se zalagala jer smatram da pacijent treba da ima pravo izbora“, kazala je Motrenko-Simić.

On je pojasnila da su na taj način u istu poziciju stavljeni državni i privatni centri, što je, kako je ocijenila, dobro jer će stimulativno djelovati na sve i moći realno da pokaže njihove domete.

„U našem poslu, kao i u svemu ostalom, najbitniji su ljudi, njihovo znanje i predanost poslu. Iz nje proizilazi i sve ostalo“, smatra Motrenko simić.

Besplatan pokušaj IVF-a znači da pacijent, bilo u državnom ili privatnom centru, dobija besplatno zdravstvenu uslugu vantjelesne oplodnje, kao i određenu dozu gonadotropina (do 2250 jedinica). Dio ljekova koji su na pozitivnoj listi pacijent obezbjeđuje ili plaća, kao i svako prekoračenje doze gonadotropina preko odobrene. Takođe, plaćaju se i sve procedure zamrzavanja gameta i embriona. Doza gonadotropina koja je odobrena dovoljna je za većinu pacijenata, osim onih sa smanjenom rezervom i starijim reproduktivnim dobom.

„Smatram da je ova informacija korisna, jer pacijenti često ne znaju na šta imaju pravo a na šta ne. Ponekad i mi koji radimo sa njima imamo problema, jer kada kažete besplatno, neki smatraju da ništa ne treba platiti, što naprosto ne odgovara istini“, pojasnila je Simić-Motrenko.