PITANJE od Ane:

Moja djevojčica od 4 godine je imala neku vrstu saobraćajne nezgode. Fizički se oporavila, ali se bojim za njenu psihu. Od tada je sva u strahu od bilo kog prevoznog sredstva, traži da se nosi, neće ni ruku da da, bježi. Inače je vrlo bistro i razumno dijete, ali se sada na otvorenom potpuno drugačije ponaša, hvata je panika, uznemirenost, ne mogu je umiriti. Neće da ide ni na svoja omiljena mjesta ako su kola u blizini. Znam da će vremenom zaboraviti, ali kako da joj pomognem da to lakše prebrodi? Ne mogu je utješiti ni time da se ne boji kad su mama i tata tu jer smo bili u blizini kada se to dogodilo.

ODGOVOR od psihološkinje Lidije Mirković, vrtić Kućica

Strah koji se  javlja poslije proživljenog negativnog događaja teško se eliminiše zato što iskustvo govori da se pored prevoznih sredstava nalazi u opasnoj situaciji. Iskustvo je fizički bolno, a psihološki ugrožavajuće pa proces razuslovljavanja traje duže. Bilo bi poželjno zajedno sa djetetom izabrati dječije prevozno sredstvo (npr. biciklo, mali automogbili isl.) da bi dijete osjetilo stepen kontrole koji može imati nad prevoznim sredstvom.

Potrebno je puno strpljenja i vremena. Djete nikako ne smijete naslino uvoditi u situaciju koja mu izaziva strah i svaki korak približavanja prevoznom sredstvu treba brižljivo pripremiti i dogovoriti sa djetetom. Ukoliko ovaj strah počne da se javlja i u vidu noćnih mora potrebno je potražiti pomoc stručnjaka.