PIŠE: dr Lidija Perunović. spec. ortopedije vilica, stomatološka ordinacija, Perunović

Loše navike: sisanje prsta, cucle, obraza, jezika, ćebenceta, grickanje usne, nokta,olovke -naizgled nebitni postupci, itekeko mogu napraviti problem u formiranju pravilnog zagriza.

Sisanje prsta (palca,jednog ili više prstiju,nekog drugog djela rukice),tj. sam akt sisanja, još u utrobi majke od 16-te sedmice razvoja je samo odraz pravilnog psihomotornog sazrijevanja bebe. Tokom prvih  6 mjeseci bebinog života, sisanje predstavlja instikt, potrebu i kad nije u pitanju glad. Na taj način beba se smiruje i ublažava i fizičku i emocionalnu napetost koju proživljava dolaskom u novu sredinu i mjenjajuci način ishrane.

Već poslije 6-og mjeseca bebinog života, sisanje postaje navika ili utočiste.

Na prvi pogled beznačajna navika, ako potraje duži vremanski period, mijenja napetost mišića usana i obraza, mijenja položaj jezika, uzrokuje povećan negativan pritisak u ustima i mijenja smjer rasta nepca. Način na koji dijete postavlja prstić, je li to palac ili neki drugi prst, čak više prstiju, odrediće oblik deformiteta. Ovo se sve dešava u vrijeme najintezivnijeg rasta i razvoja, i zato dolazi do preusmjeravanja i preoblikovanja kostiju vilica, a samim tim i do nastanka ortodontskih anomalija. Uz promjene na kostima, pritisak na zube uzrokuje njihovo pomjeranje i naginjanje.

Prostor između gornjih i donjih zuba koji će formirati prst, dozvoliće jeziku da se u njega interporira , što ce značajno pogoršati deformitet i jako otežati samu terapiju.

Sisanje prsta je navika koja se može tolerisati do 5-te godine života. Ako se i dalje nastavi, u priodu kada dolazi do smijene sjekutica, ostaviće posljedice različite izražajnosti, zavisno od inteziteta upražnjavanja loše navike kao i već genetski predodređene arhitekture vilica.

Odvikavanje od ove navike predstavlja veliki problem. Psiholozi nikako ne odobravaju prisilne metode. Sa četiri ili pet godina, dijete je već dovoljno zrelo da razgovorom  ili nekim načinom “podmićivanja” vaš napor može biti uspješan.

Možda je najbolji način, prevenirati ovu naviku, da djetetu u zamjenu ponudite cuclu (anatomskog oblika), koju ćete mu lako ukinuti sa 6 mjeseci starosti.

Sa polaskom u školu može se primjetiti kod jednog broja djece pojava tikova: grickanje usne gornje ili donje, grickanje obraza, olovke, nokta, kragne…Svaka od ovih radnji ostaviće karakterističnu promjenu u položaju zubića.

Ako ne uspjevate da zajedno sa djetetom otklonite neku od ovih navika, ili jedna zamjeni drugu, što nije rijetkost, ortodontski aparatić osim što će ispravljati već pomjereno, biće dobra opomena.

Loše navike ovakve vrste mogu perzistirati i do adolescentnog perioda.Tada se u ortodonciji pribjegava malo rigoroznijim metodama. Postavljaju se na nepcu fiksne naprave, koje nijesu prijatne kako za jezik, tako i za prst. Tek kada sa oslobodimo navike, pristupa se ispravljnu deformiteta, s tim što u starijem uzrastu možemo djelovati samo na zube, ali ne i  kost.