PIŠE: Vanja Rakočević, pedagogica i članica udruženja Roditelji

Kada se prisjećamo igračaka sa kojima smo se igrali u djetinjstvu, obično se ne prisjećamo onih kupljenih, već igračaka koje su nam napravili naši najbliži ili stvari koje smo mi “pretvorili” u igračke. Recimo, ja se najradije prisjećam vunene haljinice za lutku koju mi je baba isplela. Trebalo joj je manje od pola sata, klupko stare vunice roze boje i nekoliko osmijjeha da mi uljepša dan, i sve one naredne u kojima bih lutku oblačila u tu haljinu.

Kroz igru me je naučila da se ne mora kupiti sve ono što želiš, već da se može i napraviti uz malo volje i truda. U želji da nešto slično ponovim, kasnije sam pravila haljinice od maminih najlonskih čarapa (bile su mi potrebne samo makaze, a djelove bih spajala vezivanjem).

Kao roditelji, mi smo bebini prvi učitelji. Žan Pijaže, švajcarski filozof i psiholog, poznat po svojim pedagoškim istraživanjima vezanim za sposobnosti djece predškolskog uzrasta, isticao je da su djeca istraživači, te da je posao odraslih da im stvore sredinu u kojoj će sticati iskustva i da im pruže materijale koji će stimulisati njihov razvoj. Dakle, od djetetovog rođenja, roditelji, koristeći iskustva iz svakodnevnog života, promovišu učenje kroz igru. U tom smislu, igračke su stimulus u svijetu učenja, jer kada se igra, dijete uči. Igra je važna, a igračke kojima djeca danas stiču iskustva, imaće veliki uticaj na njih kada sjutra postanu odrasli.

Generacijama unazad, ručno pravljene igračke zabavljaju djecu i razvijaju njihovu maštu. One su bezbjedne, jeftine i divne. Da biste uspjeli u namjeri da sami napravite igračku, veoma često nije potrebno da imate određene vještine, alat ili materijale. Potrebna vam je samo ljubav i želja da usrećite dijete.

Takođe, ne postoji pravo vrijeme kada biste trebali početi – nikada nije kasno, kao što nikada nije ni prerano (bebe obožavaju čak i najjednostavnije zvečke, dok će predškolci i osnovci uživati u pravljenju njihovih omiljenih igračaka poput lutki ili robota). A kada jednom vidite dijete kako se igra tom igračkom i uživa u nečemu što ste sami napravili, nećete moći da prestanete. Pravljenje igračaka je i zabavno i zarazno!Ž

Vrijeme koje provedete sa djetetom dok pravite igračku je dragocjeno. Što je dijete starije to ga možete više uključiti u kompletan proces – traženje ideje, dizajniranje, prikupljanje materijala… Sve ovo razvija njihovu kreativnost, radoznalost i inteligenciju, kao i vještine i sposobnosti. Vrlo brzo dijete može početi da kreira svoje igračke napravljene od stvari koje je pronašlo u okruženju. Obzirom da ćete se i vi sjajno zabaviti, rezultati su od neprocjenjive vrijednosti za cijelu porodicu.

Planiranje je imperativ kada želite da napravite neku igračku. Na internetu postoji veliki broj stranica koje vam mogu dati pregršt ideja i uputstava kako ih napraviti, a veoma često će vam najbolje ideje i smjernice dati upravo vaše dijete. Kada god možete, koristite reciklirani materijal (ono što već imate kod kuće) ili materijale koje možete jeftino kupiti. Uvijek budite sigurni da su igračke koje ste napravili sigurne za dijete i da su napravljene od odgovarajućih materijala (posebno onu mlađu) i, bez obzira na to kakvu igračku da napravite, uvijek nadgledajte svoje dijete dok se njom igra.

Evo jedne ideje od koje možete početi(http://www.najboljamamanasvetu.com/2011/10/9-uradi-sam-ideja-za-igru-u-kuci/?slider_slide=1):

Tobogan od kartona

Istina je da su najbolji tobogani napravljeni od čvrstog materijala, poput drveta, ali ni ovaj od kartona nije tako loš! Posebno kada imate male pomoćnike koji jedva čekaju da niz njega spuštaju klikere, autiće ili moćne pasulje… sve ono što se kotrlja!

Napraviti ovakav tobogan vrlo je jednostavno. Potrebna vam je kutija od kartona, malo selotejpa i makaze. I strpljenja za mališane dok ne učvrstite sve ivice i odredite potreban nagib. A zatim slijedi uživanje u igri!