Nemam neke inspiracije da opišem 24. sedmicu trudnoće iz koje danas izađoh. Neću je pamtiti baš po lijepim trenucima ali je najbitnije da je prošla. Razočarah se još po koji put, samo što mi nešto ovoga puta najteže pade. Mora to tako samo što za neke stvari sve manje imam snage da se razočaravam i pokušavam da vraćam na staro ili vjeru u bolju veziju. Što ću, upadoh i ja malo u pesimizam, mora i toga malo biti.

Najbitnije je da znam  i osjećam da ništa nije nerješivo i ništa nije bezizlazno, što sam nekoliko puta u životu shvatila, čak i kad tako nije izgledalo. Ionako sam upala u fazu promjena već neko vrijeme, pa još po koja nova valjda neće izgledati stravično kakva bi mogla da bude.

Malo sam ljuta na sebe:) Svašta sam nešto na sebe ovih dana. Ljuta sam zbog toga što sam dopuštila da se sve iz moje glave odrazi na stomak i bebu. Sa velikim strahom idem za koji dan na redovni pregled, jer koliko god se nadala da je situacija pod kontrolom, ipak me nešto strah da ću imati neki milimetar manje (sanitimetara nema kud manje biti). Dva dana sam bila kao na iglama, nijesam znala da li ići možda na pregled ili sačekati pa prileći, a pošto mi doktorica nije bila tu, opredijelih se ipak za ovu drugu varijantu.  Ne mogu u Klinički centar ne mili mi se pud tamo. Izbjegla bih ih koliko god mogu.

Opet sam svako malo zagledala stomak, zbog bojazni da će se spuštiti, ali nije, i dalje je “normalan”. Iako sam par dana pokretene bebe osjećala i baš viosoko kao za inat ovih dana me šutirala samo pri dnu, pa je strah bio još veći. Sve se skupilo, bolovi, probadanja, pritisak, kontrakcije, a sve intenzivnije nego ikada do sad. Samo se nadam da će kao i svaki put sve ovo uskoro biti samo sjećanje na preuveličani strah i na shvatanje da sam kao što često znam, upadala u panike bespotrebno.

Zbog cijele te epizode, horizontala je moj omiljeni položaj, jer tada ništa ne žiga. Baš mi prija barem s vremena na vrijeme ui toku dana, a mislim da ću morati da počnem da je praktikujem sad već mnogo češće. Kad se samo sjetim prošle trudnoće, cijela je uglavnom tako protekla:( Ovaj moj bebac je maksimalno aktivan postao, valjda i njemu došle bubice pa se dao u đipanje. Skupio malo snage pa da proba i počne da vježba za susret za braćom i sestrom. Čitam da su bebe u stomaku sad već skoro potpuno formirane, mada ih čeka još priličan rast i dobijanje na težini. Još nema dovoljno masnoća ispod kože, ali zato je još tu gdje jeste.

Ovih dana, pred pregled idem da radim nalaze, standardne – KKS, glukoza iI urin, a onda me nakon posjete doktorici čeka test tolerancije na glukozu ili kako li se već zove. Sve sam se nekako nadala da to neču morati da radim, ali uveli su sad to u prtokoll kako mi je objašnjeno, i nema vrdanja. U kalenedaru trudnoće je opštirnije pisalo o tom nalazu, pa se dodatno informisah. Test ustvari otkriva šećernu bolest u trudnoći odnosno gestacijski dijabetes koju ima oko jedan odsto trudnica. Testiraju se buduće majke kod kojih se uoči povećan rast ploda ili koje imaju istoriju šećerne bolesti u porodici, najčešće kod roditelja ili djedova i baka. Dodatni rizici su: protekle trudnoće, između ostalog i spontani abortusi, prerani porođaji, preteška djeca obzirom na gestacijsku fazu i djeca sa nepravilnostima u razvoju. U drugu grupu spada trenutna trudnoća: velik plod, velika količina plodove vode, glukoza u majčinom urinu, prekomjerni kilogrami i preko 30 godina starosti. Ako se potvrdi šećerna bolest u trudnoći, potrebno je liječenje i stroga kontrola.

Test se radi tako što se popije slatku tečnost, a dva sata poslije se trudnici uzimaju četiri uzorka krvi. Ako je količina šećera u nekom od uzetih uzoraka visoka, to je pokazatelj šećerne bolesti. U tom slučaju doktori daju dodatne savjete u vezi ishrane, a u krajnjim slučajevima trudnica može početi da dobija i injekcije insulina.

Trudnički oblik šećerne bolesti poslije porođaja nestaje, ali me prilično iznenadila infomacija da njegovo prisustvo u trudnoći ukazuje na mogućnost da će se kasnije razviti u pravi oblik šećerne bolesti. Zato je potreban savjet životne škole kojeg bi se trebalo držati: zdrava ishrana bez većih količina masnoća i jednostavnih šećera, odgovarajuća tjelesna težina i redovno kretanje. Sve te mjere umanjuju rizik od nastajanja šećerne bolesti ali i visokog pritiska.

Ne radujem se tom testu jer su mi sve trudnice koje su ga radile rekle da je težak za podnijeti. Ne smije se ništa jesti prije odlaska u laboratoriju, a kad se popije ta tečnost, valjda se više ni nema zere želje za hranom, jer toliko ubije želudac da mu nije ni do čega. Evo vidjeću kako izgleda, mada sam mogla i bez toga.

Odužih ja ipak, iako sam mislila da nijednu stranu sastaviti neću. Nije bilo tako strašno, mada nijesam zadovoljna, zbog čega sljedeći put obećavam mnogo bolji blog. A i imaću nekoliko tema za podijeliti kojima se bakćem ovih dana, koje bi trebalo da imaju i konkretne rezultate vrlo brzo. Moram da iskoristim priliku dok još mogu jer pauza, mada će biti kratka, samo što nije počela.