Počeću da vjerujem da se  kalendar trudnoće urotio protiv mene. Ne da nema nikakve veze sa onim šta i kako se osjećam već drugi put zaredom, nego se na momente zabrinuh jesam li ja jedna od onih što odudaraju:-) Ma šalim se naravno, jer me različitost može samo radovati i inače me raduje, ali ne naravno po cijenu ne znam čega, a i shvatam da se ne mogu baš sve žene u 22. sedmici trudnoće osjećati isto.

Ista stvar kao i sa horoskopom u koji ne vjerujem u onom smislu da se sve, na primjer, djevice osjećaju i rade isto što i ja, ali vjerujem da postoje neke osobine i karakteristike koje su specifične djevicama. Nego me i horposkop i tema koja se bar na tren učinila kao nešto što nema veze sa trudnoćom, ipak na nju vrati jer sam se sjetila kako me nekoliko ljudi, i sada, a i u prethodne tri trudnoće, nakon postavljanja pitanja kada treba da se porodim, pitalo kojeg će mi horoskopskog znaka biti dijete. Zatekli su me, jer bi jednom, ni na sekund, mi to nije padalo na pamet, a i potpuno mi je nebitno, jer kao što već rekoh razloge svog poimanja horoskopa, ujedno sam ubijeđena da nema zvijezde planete ni bilo čega što nam kroji život i famoznu sudbinu, sem nas samih.

Tako da sad već znam da će moja beba, barem prvih mjeseci, biti jedna »vrlo zahtjevna beba«, koja mi mira neće dati. Tražiće mi da jede svakih sat, dva (ništa od uobročavanja ili kako li se već kaže); spavaće samnom u krevetu veoma često (što je jedan od većih grijehova roditelja jer đecu treba učiti samostalnosti čim iz majke izađu 🙂 ); razmazićemo je tako što je nećemo puštati da plače (a širenje pluća, a navikavanje još jednom na samostalnost); ljuljaćemo je da je uspavamo i nosićemo kad god nam to bude tražila (pod cijenu da će nas ta jedna godina nošenja i ljuljanja dokusuriti) … i postaće još jedna vrlo »razmažena« beba, a kasnije i dijete u mnogobrojnoj porodici Mihailovića. Jedva čekam da mi sve to radi, pa da puknem s vremena na vrijeme, a onda nastavim na isti »pogrešan« način. A  šta će poslije biti, kako kažu u onom domaćem filmu ZAPALIĆU SE:=) O tome stvarno ni ne razmišljam.

Nego pomenuh kalendar trudnoće, pa da ukažem na sva neslaganja:-) Prošli put bješe pisalo da lice treba da mi bude kao »bebina guza«. Ne smijem napisati kao čija guza mi izgleda, ali ću samo reći da je u pitanju BIG DIZASTER iliti VELIKA KATASTROFA . Izlaze mi bubuljice tamo đe mi nikada nijesu izlazile, sa brade su došle do obraza. Šta li to može da znači? 🙂 Moji hormoni se definitivno ne smiruju, barem ne ti koji su za bubuljice zaduženi. Ali zato oni od kojih se dobijaju napadi plaća i nervoze, e ti su kod mene na najvećoj mogućoj tački bili u ovoj sedmici. Kao u dobra stara vremena, na primjer nakon prvog porođaja kad sam u sat vremena plakala i smijala se po tri, četiri puta. Mislim da moja majka i dan danas ima traume iz tog vremena, a o životnom partneru da ne pričam :-). Da je bar bila postporođajna depresija pa bi mi dijagnozu barem znali, a ovako ništa, jednostavno HORMONI.

Teška sam ja, moram da priznam, i bez trudnoća, ali u ovim drugim (prvim) stanjima imam posebnih momenata. Lagala bih ako bih rekla da sam isto bezobzirna sad i prvi put, nijesam, ipak se to svelo na neku prihvatljivu, razumnu mjeru (privikao se organizam a i hormoni) ali i dalje imam žutih minuta, krajnje bespotrebnih i nerijetko, ničim izazvanih. E takvih sam imala nekoliko posljednjih par dana, pa sam se stvarno pokidala od smijeha kad sam pročitala prvu rečenicu kalendara u kojoj piše Ovo je i period kada je dobro raspoloženje na vrhuncu. A tek drugu: Možda ste primijetili da je vaša polna želja na visokom nivou, a to veseli i budućeg tatu. Sreća pa tata ne piše blog.

Nego šalu na stranu, kod žena u ovom period zaista raste polna  želja, što je u saglasju sa još neprevelikim stomakom  i neprevelikim “viškom” kilograma. I intenzivni orgazmi su normalna stvar i to zbog povećane količine krvi u tijelu. A težina sada već počinje malo rapidnije da raste, i to upravo zbog bebca jer je sada u brzoj fazi rasta. Cijela beba sada treba da naboća (savršeni je izraz za rapidni rast  mog bivšeg urednika:-) ), između ostalog i mozak. Dječacima se u ovom periodu iz stomačne šupljine u mošnju počnu spuštati testisi, iako su sada još u unutrašnjosti tijela. Inače je beba počela da koristi sopstveni imunološki sistem kojim se može zaštititi od infekcija. Bakterije i virusi doduše rijetko prodiru do ploda, ali izuzeci naravno postoje.

Ovu sedmicu ću još pamtiti i po tome što me podsjetila da se moraju trudničke pantalone kupiti, i što sam morala da se opropstim na neko vrijeme od nekoliko pari koje sam do sada uspješno nosila. Ostale su mi samo još jedne u koje se mogu uvući odnosno zakopčati ih, tako da ću morati da obiđem ukupno jedan butik u kojem se može kupiti trudnička garderoba. Prvi put sam ostala trudna prije osam godina i nadala sam se da će se krštena trudnička garderoba u Podgorici moći kupiti barem sljedeći put kad se odlučim da se širim. E da sam znala da će mi trebati četiri puta, možda bih i sam neki butik za trudnice otvorila jer čekajući Godoa, ostadosmo bez onih lijepih tunika, majci i košulja, pantalona i haljina koje samo po netu možemo da gledamo, mada i da naručimo. Ustvari ja ni ne nosim trudničku garderobu, osim zbog činjenice što je stvarno nemam skoro nigdje kupiti, i zbog toga što mogu da nosim sve ono što je inače sastavni dio mog ormara, osim naravno pantalona I farmerica.

A cipele, i cipele nosim sve iste kao inače 🙂 Kad smo kod obuće, sjetih se da me  baš boljele noge, stopala posebno, hodala ne hodala, sjedjela ne sjedjela, umarala se ne umarala. Ništa pomagalo nije. Težina mi je u stopalima ustvari. Nijesu otečena, mada nikad ne otičem u trudnoći, ne nosim neudobnu obuću, probala sam sa čizmama na mali petu da ne bih nosila skroz ravne, ali nije bilo ništa bolje. Izbjegavala sam i dugotrajno sjedenje i stajanje i vodim računa da ne prekrstim noge jer se zaustavlja krv u nogama što uzrokuje oticanje. Sve sam dakle ispoštovala. Čini mi se da mi se ovo već dešavalo ali uglavnom ljeti pa sam mislila da je od vručina. Znači nije od toga. Definitivno TRUDNOĆA. A ona povećana količina krvi mislim da mi je malo i daha uzela kao i rast stomaka koji je počeo uveliko da gura dijafragmu i sve oko nje podiže.

Čekam još koju sedmicu pa da odem na sljedeći pregled, ultrazvučni trebalo bi mada čitam da je sada na redu i vaginalni. To sam već odradila ranije, kad mi je konstatovan skraćeni grlić, tako da ne vjerujem da će mi ga doktorica ponavljati. Vaginalnim pregledom doktori procjenjuju rizik od preranog porođaja dakle približno 10 sedmica unaprijed.  Ako je grlić materice kraći od 15 mm, odnosno kod blizanaca 20 mm, ginekolozi pojačavaju kontrolu trudnoće, a trudnici savjetuju kako da se ponaša ubuduće. Moj je između deset i 15 odavno, evo dva mjeseca tako da sam već u ovoj grupi rizični, ali se dobro držim. I dalje osjećam bolove upravo zbog toga, vjerovatno, pa primirim kad pojačaju, ali sam dosta oprezna i vodim računa o granicama. Iskreno, ne volim granice iako ih imam dosta, najviše u glavi, ali sam im nedavno objavila rat kao nekoć strahovima:-) tako da ćemo se brzo pozdraviti nadam se. pa će onda sve moje priče u vezi sa tom ekipom počinjati sa : Nekada davno…