PITANJE od Janka: Imam ćerkicu od dvije godine. Imamo problem sa spavanjem. Kad je bila još manja budila se svake sat vremene i tražila sok da pije. Sada je to rijeđe ali jedno četiri pet puta se budi tokom noći i traži malo sokića da popije i zaspe. Tokom dana potpuno normalno spava dok noću pravi problem. Vjerovatno smo i mi nesto pogrešno napravili uvodeći sok da pije jer je imala alergiju i sumnjali smo da nije na mlijeko pa smo joj izbacili mlijeko i ubacili Hippov sokic razblaženi. Imate li kakvo rješenje da probamo kako bi normalizovali spavanje jer je problem veliki znate dobro kad je čovjek neispavan.
ODGOVOR OD dr Nine Mandić, PZU Doktorica Mica: Ništa nijeste pogriješili. Neka, inače zdrava djeca se češće noću bude. Pokušajte da skratite dnevno spavanje na 1 do 2 h. Noću nemojte davati nikakve zaslađene napitke jer izazivaju karijes mlječnih zuba!
Ne svidja mi se odgovor. Nocno spavanje treba da se regulise kod djeteta jos od mjesec dana. Prva stvar je sto ovo dijete pije sokice sto izaziva karijes i moze da dodje do ranog ispadanja mlijecnih zubica sto nije dobro ni za psihicki ni za fizicki razvoj djeteta. Druga stvar je sto je dijete koje ne spava vjerovatno umorno i nervozno tokom dana. Treca stvar je sto po misljenjima svetskih pedijatara to moze da dovede do problema sa spavanjem i kasnije i takodje po njihovom misljenju, djeca se mnogo bolje razvijaju i osjecaju kada imaju red. Cetvrta stvar, roditelji su neispavani i nervozni a kad je roditelj neispavan i nervozan to se nikako ne moze dobro odraziti na dijete.. Toplo preporucujem knjigu “Sta da ocekujete u prvoj godini” i “Sta da ocekujete u drugoj i trecoj godini”. Autori su Hajdi Murkof i Sendi Hetavej. Mnogo dobrih savjeta na jednom mjestu, knjiga je radjena u saradnji sa americkim pedijatrima. Ne kazem da treba slijepo pratiti sve savjete jer je svaka beba drugacija ali ih treba uzeti u obzir. Knjiga se moze naci u knjizari “Mamut” i to je najbolji poklon koji sam dobila poslije porodjaja 🙂
Tesko da ce biti puno roditelja moci da se pohvali da ima dijete sa regulisanim spavanjem poslije mjesec dana. To bi bilo idelano i mislim da je zaista mali broj onih koji su imali takvo iskustvo. Nama se to desilo sa prvim djetetom, ali su drugo dvoje bili vrlo zabavi po tom pitanju. Mi smo ti koji treba da se prilagodjavamo nasim bebama, a ne oni nama i nasim potrebama, to mislim za taj prvi period njihovog zivota kada se rode.
Bebe se najmanje mjesec moraju buditi na svaka tri sata da bi sisale. Cak i poslije toga im treba vremena da dodju do onog momenta kada prespavaju cijelu noc.
Sokovi su definitivno problem, znam da je nama stomatolog preporucila da djeci ni preko dana ne dajemo guste sokove, mada ni ostake sem prirodne, cijedjene i vodu, a uvece ni pod razno.
Mali borj takvih jeste ali upravo zbog nase sredine gje ljudi i dalje podizu djecu po starim misljenjima, malo ljudi ide u korak sa istrazivanjima. Ne kazem ni da su sva istrazivanja tacna ali sto se tice spavanja nocu sam i kod nasih pediatra nailazila na isto misljenje. Bebi se treba prilagodjavati u odredjenoj mjeri ali ako bi se prilagodjavali bebi u svakom slucaju, ona ne vidim svrhu postojanja roditelja osim da joj da da jede i da je presvuce…
Slazemo se jer nas upravo ta misljenja koja i dalje koristimo a pogresna su, uce da djecu npr. uobrocimo sa dva tri mjeseca, jer im je vrijeme za to. Znam puno roditelja koji su tako odlucivali im nece njihova djeca odredjivati kad ce jesti i nije im ni bitno bilo kad su oni gladni, nego su bebe njima prlagodjavale, pa im davali da jedu kad oni misle da treba.
Iz bolnice se cesto izadje sa bukvalno shvacenim savjetom da se dijete hrani na svaka tri sata (ako sisa). Nema tu sata, beba trazi da jede kad je gladna. Ona ne zna ni za koga bez za roditelje i ne umije da iskaze svoje potrebe, zato smo mi ti koji trebamo da budemo za njih stalno posebno u prvim mjesecima. Ponavljam, mislim da mi njima treba da se prilagodjavamo u prvim njihovim mjesecima, a kasnije kad budu naucili da nam prenose svoje poruke, a mi da ih prepioznajemo, i kada se pocne javljati prostor za medjusobno uskladjivanje, e onda je normalno da do toga i dodje.
Najsmjesnija mi je recenica koja se kod nas stalno ponavlja roditeljima koji cesto drze u narucju svoju bebu – “Razmazices je, pusti je malo da place, nece joj nista biti”. Ili “Ne nosi to dijete non stop, nagrdice te…” Kao da cemo ih citavog zivota nositi a ne jednu godinu ako bude i toliko.
Ne znam, nekad sam i ja primjenjivala neke od tih metoda, i mislim da cu to sebi tesko ikad zaboraviti 🙂 ali sam se poslije ipak odlucila za ovu “razmazenu” varijantu i nekako se ljepse osjecam iako me znaju cesto sludjeti.
E vidis, ja imam potpuno drugacije iskustvo. Kad smo izlazili iz bolnice rekli su mi, hranite ga na svako sat ipo vremena. To je bilo apsolutno nemoguce da se izvede s obzirom da je moj sin sisao sat ipo vremena. Onda ako spava, probudite ga da jede i mi kad ga probudimo, dijete mrzovoljno i nervozno i nece da jede tako da smo i to batalili. Mali je spavao po 5 sati preko dana i sasvim se normalno razvijao i nikakvih problema zdravstvenih nema.
Sto se tice toga da se treba prilagodjavati djetetu do trenutka do kojeg bude moglo samo da nam kaze, sta onda da rade roditelji ako djeca ne propricaju ni do trece godine??? Mislim da to ne pije vodu. Upravo je razlog zbog kojeg kazem da dijete treba upucivati od rodjenja je taj sto sto vise odugovlacite sa tim, sve je teze i na kraju ljudi posezu za batinama jer nisu naucili da su njihove osnovne potrebe (hrana, pice, spavanje)njihove potreba a ne da to treba da rade zato sto im mi to tako kazemo.
I takodje sam misljenja da nije dobro razmaziti i nosati dijete, treba biti malo kreativan pa ga zabaviti na drugi nacin ako place. Niko mi ne moze reci da je majka koja se nosa sa djetetom po cijeli dan i koja ne spava nocima jer joj se dijete budi po 4 puta da jede, zadovoljna majka a ne nervozna majka koja samo sto ne pukne… Jos jednom kazem, zadovoljni naspavani roditelji – bolje po dijete…
Zanima me samo kako reagujes u tim situacijama kada te slude, a kazes da se cesto desava? Sumnjam da to moze bas svaki put mirnim putem da se rijesi ili mozda imas zivce od celika…
E sad mi moras recu u koje si se porodiliste porodila jer je to neko jedinstveno za koje je slabo ko u Crnoj Gori cuo. Tri puta sam bila u porodiliste Klinicnog centra, i znam strasno puno zena koje su se tamo porodile, sve su ih isto savjetovali, kao i patronazne sestre koje su dolazile prvih dana kuci.
Svako dijete ima neki svoj ritam prema kom funkcionise, ali sam sigurna da taj ritam ne treba da im mi namecemo jer ja ne mogu da odredim kad ce moje dijete da jede, nego ono valjda zna kad je gladno, ne mogu ga natjerati da sjedi samo u sedmom/osmom mjesecu ako ono nije spremno za to i tome slicno. Ja ne mogu da jedem onda kad nijesam gladna i svakoga ko bi me na to prisiljavao da bih se uskladila sa njegovim ritmom zaista bih smatrala u najmanju ruku cudnim.
NIkako da shvatis sustinu moje price. Ja ti pricam o razvoju djeteta do oko godinu, u kojem dijete ne mozes da naucis nicemu. To o cemu ti pricas su neke druge stvari.
Najlakse bi bilo roditi dijete i nastaviti funkcionisanje kao prije njegovog zivota, da se ne bismo pretrzali previse. NIjesu sva djeca ista, nekima treba vise paznje, neka nemaju snage da sisaju i vuku dovoljne kolicine mlijeka pa se moraju hraniti svako malo (zeludac beba je strasno mali vrlo lako se napuni i isprazni zato neke bebe koje malo povuku mlijeka sa dojki osjete brzo zasicenost ali i brzo nakon toga glad).
Zamolicu te da mi objasnis koji je to kreativan nacin druzenja sa bebom od tri mjeseca ili pet. Beba kad se rodi ne zna ni za koga bez za majku, jedino je slusala njen glas devet mjeseci i to ne svih i njeno srce. Zato joj je njena blizina neophodna posebno prvih mjeseci.
A sto se tice reagovanja u situacijama kad me djeca slude, koje se cesto desavaju jer nijesam neko ko izbroji do deset, vicem na nih ili ih kaznim, razdvojim po sobama, nadjem im neku zabavu – ne znam razlicite modele koristim. Uostalom, kao i vecina roditelja sigirna sam. Ima momenata kad sam potpuno sludjena, kao u posljednje vrijeme zahvaljujuci trudnickim hormonima, e onda ja bjezim od njih u tim situacijama, u sobu, u toalet, da peglam.. i tako izbrojim do onih deset i uhvatim vazduh.
ja sam imala sličan problem, sa tim noćnim nespavanjem pa ću se uključiti. moja ćerka će za mesec dana 2 godine i tek od skoro spava po celu noć. inače svaki put kad bi se probudila u toku noći ostajale bi budne po 2-3 sta, jer je nemoguće bilo uspavati, a danju spava normalno. imam još jednu ćerku od 5 meseci i ona se noću ne budi, a evo i zašto svi u startu pravimo iste greške koje je posle jako teško ispraviti. tek rođene bebe ne razlikuju dan i noć, ali smo zato mi tu da im to nametnemo. kada se beba noću budi nesme se presvlačiti, sem ako se baš ukaki. drugo svetlo u sobi treba ostati prigušeno i treće, dok je hranite nesmete pričati. ja sam to probala sa drugom ćerkom i od 2 meseca spava celu noć, čak i kad se probudi noću jede, ja je vratim u krevetić i ona bez problema zaspi. prvu ćerku sam svaku noć zabavljala kad se probudi, palila svetlo. presvlačila je tako da ona i dan danas kada se noću, ponekad probudi to sve shvata kao zabavu.
da biste dete navikli da vam spava noću, kada je veliko, treba da ustaje oko 8 ujutru, da spava od 1-3 (otprilike) i umoriti ga uveče do 9, okupati i do 10 će mu se prispavati. to je jedino rešenje.
nadam se da će nekom ovo pomoći.
Mi smo primjenjivali sa svima isto, nijesmo imali uvece svjetlo sem kad ih presvlacimo ali je bilo slabo, nijesmo nista pricali sa njima, preko dana su spavali normalno (nijesmo mijenjali dan za noc), ali su se svo troje ponasali drugacije. Sa prvim je bilo savrseno, od prvog dana je htio da spava po cijelu noc, morali smo da ga budimo na tri sata da jede, i nikad nije imao neprospavanu noc, ajde da ne precerujem mozda jednu kad je nesto bio bolestan. Stvarno je bio super dobra beba.
Cerka je bila nevjerovatna. Ona nas je toliko namucila da ja rijeci nemam. Sa dojenjem nakon prvog porodjaja nijesam imala ama nijedan problem, niti mi je ko sto pokazivao. Jednostavno je sve bilo savrseno i beba je super napredovala. Nakon drugog porodjaja sam se ucila dojenju ustvari. Ona mjesec dana nije spavala duze od 20 minuta, stalno je plakala i sisala. NIje imala snage da povuce mlijeka koliko treba, i stalno je bila gladna. I izmuzavala sam se, mada rudno i svasta nesto radila ali nista. NIje ni napredovala, ali sam bila prelomila da necu nista drugo bez dojenje i nakon mjesec dana smo uspjele da se uskladimo. Medjutim, ona ni poslije toga nije bila cvjecka. Budila se, morali smo da je ljuljamo, nosamo, mada je spavala bolje. Budila se mozda jednom, dva puta da sisa u toku noci i nastavljala da spava, mada sam je prebacivala kod mene u krevet pa bismo zajedno spavavale i ona jela.
Sa trecim je bilo negdje na sredine. Nije imao problema sa nedovoljnom kolicinom mlijeka, ali se isto budio u toku noci cesto. On je bukvalno bio sredina izmedju njih dvoje. Od momenta kad se on rodio, cerka je bukvalno tog dana prestala da nas “muci”. Niti je vise imala lak san, niti se budila u toku noci, ne znam sto se desilo.
Svako dijete je drugacije i svako dijete ima svoje potrebe. Da sam na nju primjenjivala iste principe kao na prvom djetetu vjerovatno bi zavrsili u bolnici zbog izgladnjivanja.
tek sad vidim ovu zahuktalu raspravu 🙂
Htela bih samo da dodam da u celoj prici sa nespavanjem, roditelji su ti koji treba da se opuste i da shvate da nista ne traje vecno, da ce i to proci.
U svakoj fazi odrastanja mora da postoji neki problem.
Probajte da nadjte resenje: skratite dnevno spavanje, probajte spavanje u zajednickom krevetu, ne udovoljavajte zeljema za hranom i picem u sred noci…
Ako nista ne pomogne, stegnite zube i to ce proci.
A onda idu problemi sa socijalizacijom, pa skola, pa pubertet… uvek ce da bude nesto 🙂
Slazem se sa Anom Pg skoro u svemu izuzev spavanja u zajednickom krevetu. Radije cu se pomuciti sa nespavanjem nego da dozvolim da dijete spava u mom krevetu. Krevetac nije dio ukrasnog namjestaja nego treba da sliyi svrsi! Ovo kazem iz iz skustva jer sam JA dijete kojem je dozvoljeno spavanje u zajednickom krevetu. I trajalo je do 7 godine!!!