Za neke ljude je roditeljstvo veoma jednostavno. Oni se igraju, odgovaraju na djetetove potrebe, razumiju djetetova osjećanja i vjeruju sebi. Mi ostali moramo da radimo na tome malo više. Ali, to je u redu jer ne moramo svi biti prirodno nadareni. Svako od nas može da razvija ove vještine koje nas mogu učiniti roditeljima kakvi bi željeli da budemo.
Razigranost je prilično jednostavna kada stvari teku glatko, kada su svi odmorni, opušteni, zdravi, spremni za saradnju i nijesu u žurbi.
Razigranost je puno teže primijeniti kada žurite da izađete napolje, a vaše dijete odugovlači sa vezivanjem obuće, kada pokušavate da ih sve spremite za krevet, kada su svi neraspoloženi, kada vrište jedni na druge i na vas. Drugačije rečeno, razigranost je najteže postići kada nam je najpotrebnija. Na sreću, svi roditelji mogu naučiti da budu više zabavni i opušteni, čak i u tim teškim momentima. To je osobina koja se može njegovati, posebno ako ste spremni da se odreknete malo dostojanstva.
Roditelji mi često kažu da nikada ne bi mogli biti budalasti poput mene. Nijesam siguran da li je to uvreda ili kompliment. Ustvari, to i nije tako lako, a ako vam teško ide da se razveselite, možda ćete morati i to da vježbate.
Pokušajte bebu da zabavite smiješnim facama. Sa djecom starom dvije, tri ili četiri godine često se valjajte po podu, i pravite puno buke kada se prevrnete. Djeca predškolskog uzrasta vole kada stavite smiješne šešire i kape i igrate sa njima maskiranja. Čak i kada osjećate da ne umijete da se pretvarate, uradite to ipak (možete vježbati sa plišanim životinjama dok su djeca u školi ).
Započnite igru udaranja jastucima sa petogodišnjacima i šestogodišnjacima, a onda vičite “Aaaa, uzmi neki tvoje veličine!”. Sedmogodišnjaci i osmogodišnjaci uvijek „polude“ kad im kažem da želim da oženim Barbiku. Sljedeći put kada poželite da vaši klinci spreme sobu, ne prigovarajte im – pjevušite vaš zahtjev lažnim operskim glasom. To ih svaki put pridobije. Vjerovatno ćete se osjećati užasno smiješno, ali ne dozvolite da vas to zaustavi. Razigranošću gradite bliskost sa djecom, i to je vrjednije od malo „poniženja“, zar ne?
Na kraju krajeva, takođe je ponižavajuće kada vrištite, prijetite ili prigovarate djetetu, tako da možete raditi nešto korisnije i zabavnije.
Biti veseo znači da i konflikti ne moraju biti smrtno ozbiljni. Pokušajte npr. da uzmete dvije plišane životinje ili dvije akcione figure i odglumite sa njima sukob moći, koji imate sa svojim djetetom.
Jedna od lutaka može npr. reći: “Ona ne može da se oblači sama, ima samo šest godina “, a druga “O da, može, ona može da uradi što god želi!”. Vidjećete da će se vaša ćerkica kikokati istovremeno se oblačeći potpuno sama.
Razigranost ne znači da treba da prisiljavate djecu da budu vesela a da ne vodite računa o njihovim trenutnim osjećanjima. To znači da ćete jednostavno i lagano transformisati situaciju. Evo jednog primjera kako riješti “kriznu situaciju” sa kojom se često suočavamo:
Danas, tokom šetnje, sreli smo dva klinca. Petogodišnji dječak je imao kutiju slatkiša, a četvorogodišnja djevojčica ga pitala da dobije jedan. On na to odgovara: “To je moje” i okreće se od nje.
Odlučio sam se za “razigrani model”. Stavio sam ruke na kukove, i rekao: “Hej, što je strašno? Želim jedan keks, molim te”, a onda dodao uz mrzovoljan izraz lica: “Ne, ne možes, to je moj keks”.
Oboje su počeli da se kikoću, a dječak je kazao “Uradi to ponovo” , što sam i uradio… i opet… i još jednom… Dječak je pružio djevojčici kutiju sa keksom i rekao: “Uzmi keks”.
Sljedeće što sam vidio su bile zamijenje uloge. On je kazao, razigranim glasom “Hej, imam strašnu ideju. Hoću keks”, a ona je rekla mrzovoljnim, smiješnim glasom “Ne može. To je samo moj keks”. To je bilo divno.
Kada vaše dijete sljedeći put kaže “Hoćemo li da se igramo” ne tražite izgovore da ste zauzeti nego recite: “U redu!”. A onda mu dopustite da vam pokaže kako se to radi. I sljedeći put kada poželite da vičete i vrištite, umjesto toga primijenite budite malo razigrani.
NAPISAO: dr Lawrence J. Cohen, psiholog čija je specijalizacija dječija igra i terapija igrom, autor nekoliko knjiga, među kojima je nagrađena Zabavno roditeljstvo (Playful Parenting, Ballantine Books, 2001).
