Dijete, a posebno ako je prvo, za roditelje znači ulazak u novu fazu porodičnog života. Djeca uvijek znače promjene koje sa sobom nose zadovoljstva ali i nove zahtjeve, zadatke, odgovornosti. Ukoliko vam dijete, koje očekujete nije prvo, postavlja se dodatno pitanje, kada i kako reći drugoj djeci da čekate bebu.

Prvo pitanje je KADA?

Saopštavanje djetetu zavisi od same situacije, procjenjene njegove zrelosti, stavova roditelja i samog toka trudnoće. Stalno imajte na umu da sa djecom, uvijek treba biti iskren i uz to govoriti/pokazivati mu/joj da ga/je volite, jer će nova situacija nužno izazvati strepnju djeteta.

Djeci mlađoj od 5 godina dovoljno je saopštiti 2 mjeseca prije rođenja bebe. Tada trudnoća postaje vidljiva, približava se porođaj i djetetu ostaje dovoljno vremena da stvori sliku o nekom predstojećem periodu. Nije preporučljivo ni da vremenski razmak do porođaja bude dug, jer čekanje može dodatno da uznemiri dijete.

Djeca već oko pete godine počinju da se raspituju o tome kako dolaze na svijet, što se na tom putu dešava između mame i tate, a počinju i da se interesuju za seksualnost, istražuju, postavljaju pitanja… Tada razvijaju pojam o vremenu i produžava se period budućnosti koju mogu da „predvide“. Trudnoća može biti dobar povod za razgovor sa djetetom o tome kako se dolazi na svijet i o seksualnosti. Važno je i da oba roditeilja budu prisutna, kako bi bili jedno drugom podrška, jer je u paru lakše odgovorati na pitanja koja mogu da izazivaju nelagodu. Važno je da dijete dobije odgovore na sva postavljena pitanja.

Što ukoliko dijete postavi pitanje?

Postoje situacije i kada djeca prva postave pitanje majki kao npr. „Zašto si se udebljala?“ ili traže da dobiju brata ili sestru. Tada je, bez obzira na uzrast, potrebno odmah djeci reći da je majka trudna, što znači da očekuju brata ili sestru. Nikako se ne smije zaobići ova tema jer je pitanje uvijek znak da je dijete primjetilo razliku i da ga nešto uznemirava, zato ga treba umiriti odgovorom.

Kako reći?

JEDNOSTAVNO! Roditelji najčešće strahuju od pojašnjenja na tu temu, što se može povezati sa njihovim iskustvom u vlastitoj porodici i odnosima u njoj. Djeca intuitivno osjećaju i prepoznaju osjećanja roditelja, dileme, brige i napetost, što najčešće povezuju sa sobom – da nijesu dovoljno dobri, da su ih oni naljutili ili uznemirili. Sve to kasnije može izazvati neadekvatno ponašanje prema novorđenom djetetu i roditeljima.

 Zato, da bi na adekvatan način pripremili vaše dijete za novu bebu u porodici:

• budite iskreni;
• razgovarajte na razumljiv i zanimljiv način;
• ohrabrite ga/ju da postalja pitanja, da slobodno iznese svoja očekivanja, brige, dileme,  strahove. Umirite ih odgovorom;
• pitajte što on/ona misli da će dolazak bebe promjeniti u njihovom životu;
• radujte se zajedno;
• radite stvari zajedno, šetajte, igrajte se;
• uključite dijete u kupovinu stvari za bebu, biranje imena;
• stalno pokazujete da ga/ju volite i da tu ljubav ne može ništa da umanji;
• gledajte slike kada je on/ona bio/la beba, pričajte o tom iskustvu, što je to za vas značilo;
• imajte na umu da iskreno objašnjenje djeca razumiju;
• objasnite da će vrijeme provedeno sa njim/njom biti drugačije raspoređeno, što će mama da radi, a što tata;
• predvidite na koji način će on/ona moći da se igra i učestvuje u njezi bebe (npr. da pjeva, priča sa bebom, mazi je..).

Nikako nemojte:

• izbjegavati da odgovorite na postavljena pitanja djeteta;
• koristiti dolazak nove bebe za usmjeravanje ponašanja djeteta, manipulisanjem ljubavlju;
• insistirati samo na tome što bi voljeo/la da dobije brata ili sestru;
• dozvoljavati drugima (prijateljima, baki/djedu…) da zastrašuju dijete na račun dolaska nove bebe (npr. „Kada ti se rodi brat/sestra nećeš više biti glavni/a ljubimac/mica ili „Mama i tata će  više voljeti novu bebu“); 
• ucjenjivati dijete dolaskom nove bebe;
• potencirati to da je on/ona sada veliki/a;
• podrazumjevati da dijete sve razumije i da ne treba da mu objasnite;
• obećavati nešto što unaprijed znate da nećete moći ostvariti (npr. kada se rodi beba ništa se neće promjeniti – a znate da hoće!).

Ukoliko imate više djece, potrebno je reći svima zajedno, na nekom porodičnom okupljanaju. Uz vaše usmjeravanje, djeca mogu biti jedno drugom podrška, kada se desi promjena odnosno dođe nova beba u porodicu.

Ponašanja koja mogu uznemiriti:

Svakom djetetu je potreban period adaptacije na novonastalu situaciju. Postoje razni mehanizmi adaptacije, pa se djetetu može desiti da počne da se ponaša potpuno drugačije nego do tada, ali i da se vrati na ponašanja koja je ranije već prevazišlo (sisa prst, traži flašicu ili sisu, nekontrolisano mokri…). Važno je da razumijete da su to prolazne pojave i da od ponašnja roditelja zavisi njihova dužina. Sva ova ponašnja su apel za pažnju roditelja. Ukoliko vas ta ponašnja dodatno uznemiravaju i ne znate kako da postupite sa djetetom, slobodno se obratite psihologu.

Jedno od takvih neadekvatnih ponašnja je i agresivnost prema novom članu porodice, što roditelje treba da navede da shvate da je njihovo starije dijete još uvijek dijete i da želi pažnju. U takvim situacijama roditelji najčešće reaguju impulsivno i viču, pri čemu samo potkrepljuju vjerovanje djeteta da nije dovoljno važno i voljeno. Potrebno je da razgovarate sa djetetom, da mu posvetite pažnju, postavite jasne granice ponašanja. Dijete treba da zna što smije da radi, a šta ne, a uloga roditelja je da ga nauče i na koji način može da se igra sa mlađim bratom/sestrom. Posvetite kvalitetno vrijeme strijem djetetu – u početku otac može da preuzme ovu ulogu.

Noćno i dnevno nekontrolisano mokrenje je nešto zbog čega ne treba paničiti, niti dijete  kažnjavati, rugati mu se i potcjenjivat ga. Potrebno je razgovarati sa njim o tome, ukazati mu/joj da je to znak da bi ponovo željelo da bude beba, da na njega drugi paze. Roditelji treba da pitaju dijete što bi ono voljelo da urade. Ukoliko problem traje, i roditelji ne znaju na koji način da izađetu na kraj sa tim, trebalo bi da konsultuju psihologa.

Tražanje djeteta da sisa, iako je odavno prestalo (flašicu, sisu) je još jedna vrsta reakcije na dolazak bebe. Predstavlja potrebu za bliskošću sa majkom. Roditelji bi trebalo da preusmjere pažnju djeteta na neku za koju znaju da mu je prijatna i da zajedno uživaju, igraju se i družite.

Privlačenje pažnje neadekvatnim ponašanjem, apel je djeteta direktno upućen roditeljima, da mu se posvete. Manifestovano ponašanje ukazuje da dijete pažnju samo dobija kada nešto ne uradi kako treba. Zato, pokažite i kažite djetetu da ga volite, da je ono dobro, ali ne i neko određeno ponašnje. Ukažetu mu i pohvalite ponašnja i postignuća koja je ostvario/la, razgovarate sa njim/njom, igrajte se sa njim/njom. 

Izvor: UNICEF Montenegro
http://www.unicef.org/montenegro/leaflet_postacu_.indd.pdf